Izvješće o napadima na Katoličku Crkvu i vjernike katolike u 2021. godini

Od svoga osamostaljenja i uspostave novog demokratskog pravnog poretka, Republika Hrvatska priznala je jednakost svih vjerskih zajednica te pravo svih građana na slobodu vjeroispovijedi i javnog očitovanja svoje vjere – temeljnih ljudskih prava.

Unatoč tomu, svjedoci smo brojnih napada na Katoličku Crkvu i vjernike katolike, počevši od javnog izražavanja mržnje i netrpeljivosti prema Katoličkoj Crkvi i njezinom javnom djelovanju, preko zloupotrebe specijaliziranih medija kao i dijela glavnostrujaških medija za lažno i predrasudama obojeno prikazivanje pripadnika katoličke vjeroispovijedi te iznošenje lažnih optužbi i teških kleveta na račun Crkve, pa sve do otvorenih napada na pripadnike katoličke vjeroispovijedi i namjernog vrijeđanja njihovih vjerskih istina i osjećaja te napada na crkvene objekte, njihova oskvrnuća i uništavanja crkvene imovine.

Najčešće vrste napada na Katoličku Crkvu dokumentirane u ovom izvješću uključuju:

– napade na hrvatske građane zbog njihove katoličke vjeroispovijedi – medijske hajke, lažne optužbe, širenje lažnih vijesti i tvrdnji utemeljenih na predrasudama o vjernicima katolicima i svećenicima u što su uključeni javno poticanje na mržnju, klevete i govor mržnje upereni protiv katolika

– napade na katolički nauk i vjeru uključujući lažno prikazivanje, ismijavanje i krivo tumačenje katoličkog nauka

– napade na Crkvu kao instituciju – hajka i medijski pritisci u kontekstu epidemije COVID-19 i cjepiva, kampanje protiv javnog prakticiranja katoličke vjere, kampanje protiv zalaganja za pravo na život, zatim uskraćivanja objektivnih informacija o Katoličkoj Crkvi, poput onih o doprinosu Crkve  u pružanju pomoći nakon potresa, izražavanje netrpeljivosti i mržnje prema Crkvi, pri čemu se posebno ističe iznošenje povijesno   neargumentiranih, klevetničkih i anakronih tvrdnji (tvrdnji iz vremena totalitarnog, komunističkog režima) o blaženom Alojziju Stepincu, zatim kontinuirani neutemeljeni napadi i optuživanje Katoličke Crkve za korupciju, kriminal, bogaćenje i neprikladnu povezanosti sa strukturama svjetovne vlasti

– provale u crkvene objekte i krađe

– oskvrnuća i devastiranje crkvenih objekata i imovine.

S obzirom na činjenicu da se 83,19 % hrvatskih građana izjašnjava pripadnicima Katoličke Crkve,[1] odnos netrpeljivosti dijela medija, političara i aktivističkih skupina u Hrvatskoj koje sustavno napadaju Katoličku Crkvu, huškaju i iznose neistine o Crkvi i njezinim vjernicima, predstavlja svojevrstan društveni fenomen: da je u društvu koje sebe smatra demokratskim jedna većinska skupina građana ujedno jedna od najčešće napadanih i lažno prikazivanih. Društvene okolnosti u kojima manjina sustavno napada i zloupotrebom medijske i političke moći lažno prikazuje većinsku skupinu – u prošlosti su bile povezane s raznim oblicima totalitarnih režima u kojima su politika i mediji bili dio represivnog aparata za vladanje manjine nad većinom. Uporaba mehanizama utjecaja na javno mišljenje radi napada na određenu društvenu skupinu, a za koje se do nedavno smatralo da ne mogu biti dio demokratskih društava, svakako zahtijeva daljnu, detaljnu analizu. Tomu dodajmo i činjenicu da se pripadnicima kršćanskih crkava prema Popisu stanovništva u 2021. godini izjasnilo 87,26 % hrvatskih građana. Napadima na nauk i istine Katoličke Crkve kao i na religijska osjećanja katolika izravno se napadaju i vjerske istine drugih kršćanskih zajednica, a povredama vjerskih sloboda i prava na javno izražavanje vjere posredno su ugroženi i svi vjernici u Republici Hrvatskoj kojih je ukupno 89,76 %.[2]

Izvješće o napadima na katolike i Katoličku Crkve može se stoga shvatiti i kao ukaz na opće stanje vjerskih sloboda, slobode vjeroispovijedi te slobode i ustavno zajamčene autonomije religijskih organizacija, ali i općeniti ukaz na pitanje slobode govora, okupljanja i udruživanja – temeljnih sloboda pojedinca.

Ustav Republike Hrvatske jamči „slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja” (čl. 40). Isto tako jamči da su vjerske zajednice „slobodne, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države“ (čl. 41). Osim toga, prema hrvatskom Ustavu, „zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti” (čl. 39).[3]

Sukladno Ugovoru o pravnim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske iz 1997. godine, Crkvi se u Hrvatskoj, između ostaloga, jamči:

– sloboda obavljanja bogoštovlja (čl. 7.1),

– sloboda vršenja njezina apostolskog poslanja, posebno u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava (čl. 4),

– pristup državnim sredstvima javnoga priopćavanja (čl. 12.2)

– katolicima i njihovim društvima i ustanovama „potpuna sloboda djelovanja i javnog nastupa bilo usmeno bilo pismeno” (čl. 14.2).

Katolička Crkva u Hrvatskoj ima više od 2400 svećenika i više od 3600 redovnika i redovnica. Oni djeluju i žive u više od 1600 župa u 5 nadbiskupija i 11 biskupija te u više od 60 redovničkih zajednica i družbi. Također, Crkva u Hrvatskoj je osnovala, a i danas vodi brojne obrazovne ustanove – 7 visokih učilišta, 12 gimnazija i 11 osnovnih škola. Osim toga, Crkva u Hrvatskoj karitativno djeluje na prostoru cijele Hrvatske – gotovo svaka župa ima župni Caritas, a u svakoj biskupiji djeluju i brojne ustanove koje smanjuju društvenu nepravdu i osiguravaju konkretnu, socijalnu skrb, u čiji su rad  uključeni svećenici, redovnici i redovnice te vjernici laici.

Podsjećamo i da je tijekom 20. stoljeća, od razdoblja Kraljevine Jugoslavije do Domovinskog rata, Crkva u Hrvatskoj  bila sustavno proganjana. Prema podacima koje je don Anto Baković prikupio u Hrvatskom martirologiju XX. stoljeća,[4] u tom su razdoblju ubijena 4 biskupa, 523 katolička svećenika i redovnika, 50 bogoslova, 39 sjemeništaraca, 17 časne braće laika i 31 časna sestra. Najveći broj katoličkih svećenika i posvećenih osoba, prema navedenim podacima, likvidirali su partizani i OZNA (Odjeljenje za zaštitu naroda – komunistička tajna policija), do svibnja 1945. – njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, dok je na služenju vojnog roka u JNA ubijeno 12 svećenika. Tijekom Domovinskog rata, Katolička Crkva, biskupi i svećenici ponovno su bili jedna od glavnih meta velikosrpske huškačke propagande koja se retorikom naslanjala na komunističku, jugoslavensku ideologiju. Kako popisuje dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić, od 1991. do 1995. su teško oštećene ili do temelja srušene 272 župne crkve i 111 kapela, lakše su stradale 182 crkve i 30 kapela, a teže ili lakše su oštećena i 44 samostana.[5]

Katolička Crkva je od svojih osnutaka bila izložena progonima od strane političkih vlasti, a tijekom dvaju tisućljeća kršćanske ere katolici su se nebrojeno mnogo puta morali, u figurativnom smislu, vraćati u katakombe, tj. svoju vjeru prakticirati mimo zakona ili na rubu zakona. Zabrinjava činjenica da je Crkva u Hrvatskoj, koja je u proteklom stoljeću doživjela strahovite progone, danas ponovno predmet javnog progona kroz koji se namjerno  i neutemeljeno stvara negativna percepcija u javnosti, zastrašuje vjernike i guši pravo na slobodu vjeroispovijedi imajući, po svemu sudeći, kao krajnji cilj stvaranje sekularističkog društva bez Katoličke Crkve, slično onome kakvo je nastojala uspostaviti vladajuća komunistička partija u Jugoslaviji.

Udruga U ime obitelji drži svaku konstruktivnu kritiku utemeljenu na činjenicama bilo kojeg dionika društva jednim od preduvjeta osobnog i društvenog rasta i razvoja, pa tako i argumentiranu kritiku Katoličke Crkve i katolika. Ovim izvješćem odajemo priznanje svima onima koji upravo na takav način, koji je pretpostavka pluralnog i demokratskog društva, prilaze i Katoličkoj Crkvi i vjernicima katoličke vjeroispovijedi. Jedan od ciljeva ovog izvješća je i rasvjetljavanje razlike između konstruktivne kritike i širenja netrpeljivosti, organiziranih hajki, netolerancije, diskriminacije, lažnih vijesti, napada i dr. Držimo da će razlika biti razvidna svakom dobronamjernom čitatelju.

Ovim izvješće odajemo počast i svim žrtvama vjerske netrpeljivosti u RH. Onima čija su se imena našla u ovom izvješću kao i mnogim drugima čija se građanska i ljudska prava krše blaćenjem, posramljivanjem i diskriminiranjem zbog njihove katoličke vjeroispovijedi i vrijednosti koje zastupaju.

Pravo na slobodu vjeroispovijedi nije i ne smije biti ni po kojoj osnovi manje uvažavano i štićeno od bilo kojeg drugog ljudskog prava niti se diskriminacija na temelju spolne, etničke ili rasne pripadnosti može iskorijeniti ako se u politiku suzbijanja diskriminacije ne uključuje i  iskorjenjivanje diskriminacije na temelju vjerske pripadnosti.

Ovo se izvješće može shvatiti i kao apel svima onima koji se bave proučavanjem i zaštitom ljudskih prava da unatoč društvenim, ideološkim ili osobnim barijerama koje ih u tome priječe, problematici ljudskih prava pristupaju cjelovito i objektivno te da se, prije nego se deklarativno založe za društvo bez predrasuda, sami okane vlastitih.

Premda hrvatski Ustav, u skladu s međunarodnim konvencijama, jamči sva ljudska prava uključujući i vjerske slobode, svijest o važnosti njihove implementacije gradi se sustavnom edukacijom i neprestanim ukazivanjem na njihovo kršenje. Kao primjer kako se od kontinuirane zaštitite svih ljudskih prava ni pod koju cijenu ne smije odustati svakako se može uzeti Francuska. Ta kolijevka ljudskih prava i sloboda u kojoj je osmišljen i prvi put oproban koncept građanstva i moderne republikanske demokracije samo tijekom 2022. godine, prema podacima dostupnim međunarodnoj organizaciji Observatory on Intolerance and Discrimination against Christian in Europe, zabilježila je više od 100 paljenja, vandaliziranja i devastacija katoličkih crkava koji su između ostaloga uključivali i fizičke napade na svećenike, redovnice, redovnike i vjernike te krađe i skrnavljenja kako posvećenih kipova i liturgijskih predmeta, tako i Presvetog Oltarskog Sakramenta.[6] Sekularistička, anticrkvena i antikatolička politika u Francuskoj je rezultirala činjenicom da se svakog trećeg dana u toj nekadašnjoj prvakinji europske demokracije i slobode oskvrne jedna crkva. Dakle, ni najveći formalni stupanj ljudskih prava i sloboda ne garantira njihovo ozbiljenje ako se borba za ljudska prava instrumentalizira u pogrešne svrhe, odnosno ako se ljudska prava ne promatraju cjelovito.

To nam bjelodano pokazuje da se ljudska prava moraju štiti ne samo konstitutivnim i legislativnim putem te načelnim stavovima i retoričkim krilaticama, već da njihova zaštita mora biti aktivna, sustavna, svakodnevna i institucionalizirana. Samo tako hrvatsko društvo može postati utoliko pravednije, demokratskije, tolerantnije i sretnije.

Ovo Izvješće  mali je doprinos tom cilju.

Netolerancija i diskriminacija spram katolika

Diskriminacija se odnosi na postupanja kojima se osoba stavlja u nepovoljni položaj na osnovi svoje vjere, vjerske pripadnosti ili vjerskih uvjerenja, dok netolerancija označava bilo koji oblik izražavanja nesnošljivosti spram katoličkih vjernika i Katoličke Crkve  – iznošenjem i širenjem neistina, širenjem lažnih vijesti, poticanjem javne hajke i linča, ismijavanjem, omalovažavanjem, i dr., a može uključivati i zločine iz mržnje zbog vjeroispovijedi i javno poticanje na nasilje i mržnju zbog vjerske pripadnosti kako su definirani Kaznenim zakonom (čl. 87., st. 1. i čl. 325., st. 1.).

Napadi na Crkvu kao instituciju

Napadi na katoličku kulturu i Katoličku Crkvu kao instituciju obuhvaćaju lažne i izmišljene vijesti i informacije prilikom kreiranja kojih se služi parcijalnim, neprovjerenim i pojedinačnim primjerima kao sredstvom napada na Crkvu u cjelini. Rezultat takvih napada sustavne su anticrkvene difamacijske kampanje koje se služe stereotipnim i generaliziranim tvrdnjama s elementima govora mržnje i klevete koji su definirani Kaznenim zakonom (čl. 325., st. 1. i čl. 149., st. 1.).

Nasilje i napadi na objekte i imovinu Katoličke Crkve

Nasilje i napadi na objekte i imovinu Katoličke Crkve uključuju provale, krađe, razbojništva, oskvrnuća i devastaciju Crkvene imovine i objekata, ali i fizičko nasilje te prijetnje i zastrašivanja nasiljem prema katolicima zbog njihove vjere i vjerskih uvjerenja. Također mogu uključivati zločine iz mržnje (čl. 87, st. 21. Kaznenog zakona).

Prikupljeni podaci

Svi slučajevi navedeni u izvješću dokumentirani su na temelju vijesti i objava u medijima u razdoblju između 1. 1. i 31. 12. 2021.

Vezano za druge izvore podataka, prema saznanjima udruge U ime obitelji nadležne institucije u Republici Hrvatskoj ne prikupljaju i ne obrađuju podatke o slučajevima nasilja i napada te netolerancije i diskriminacije na temelju vjeroispovijedi, kao ni o zločinima iz mržnje na temelju vjeroispovijedi te o javnom poticanju na nasilje i mržnju zbog vjerske pripadnosti, a iz kojih bi se mogle dobiti informacije koliko je bilo takvih slučajeva prema pojedinoj vjeroispovijedi u Hrvatskoj.

Udruga U ime obitelji uputila je Ministarstvu unutarnjih poslova zahtjev za pristup informacijama o podacima o zločinima iz mržnje zbog vjeroispovijedi, o javnom poticanju na nasilje i mržnju zbog vjerske pripadnosti, slučajevima kaznenih djela protiv imovine Katoličke Crkve te o prekršajima diskriminacije na vjerskoj osnovi u Hrvatskoj u 2021. godini. Ministarstvo unutarnjih poslova je dio pitanja proslijedio Ministarstvu pravosuđa i uprave te je utvrđeno da nijedno od navedenih ministarstava ne raspolaže podacima prema parametrima koje je zatražila Udruga, odnosno ni jedna Vladina institucija ne bilježi sustavno podatke o kršenju Ustava i zakona u navedenim područjima.  Navedena kaznena djela ni jedna institucija statistički ne razdvaja prema prisutnosti vjerske motiviranosti unatoč tome što se ista neminovno dokazuje prilikom pravosudnih postupaka. Ni Ministarstvo unutarnjih poslova, ni Ministarstvo pravosuđa i uprave unatoč preporukama Udruge iz 2020. godine nisu ažurirali metodologiju prikupljanja podataka o kršenju prava na vjeroispovijed.

Prema nepotpunim podacima koje je udruga U ime obitelji do objave ovog izvješća zaprimila od Ministarstva unutarnjih poslova u 2021. godini počinjena su ukupno  minimalno 52 kaznena dijela koja su bila vjerski motivirana. Radi se o kaznenim djelima zločina iz mržnje prema vjeroispovijedi i teškim krađama kojima je objekt bila imovina vjerskih zajednica.

U Hrvatskoj su u 2021. godini počinjena 103 prekršaja prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) te ukupno 20 kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju (KZ čl. 325), no budući da statistički podaci Ministarstva unutarnjih poslova ne klasificiraju slučajeve kršenja zakona prema motivu navedenih kaznenih djela, bez uvida u konkretne spise, nemoguće je utvrditi koliko je od 123 kaznena djela bilo motivirano vjerskom pripadnošću žrtava, a još manje koji je udjel tih žrtava bio katoličke vjeroispovijedi.

Što se tiče kaznenih djela – od spomenuta 52 kaznena djela ukupno je zabilježeno 8 slučajeva kaznenih djela počinjenih u vezi s člankom 87., st. 21 KZ-a – zločin iz mržnje prema vjeroispovijedi u 2021. godini:

• čl. KZ-a – Teška tjelesna ozljeda – 3 slučaja
• čl KZ-a –   Prijetnja – 3 slučaja
• čl KZ-a – Narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora – 1 slučaj
• čl KZ-a – Oštećenje tuđe stvari – 1 slučaj.

Zabilježena su također 44 slučaja kaznenih djela prema članku 229., st. 1., t. 6 – Teška krađa. Teška krađa odnosi se na otuđivanje predmeta koji se koriste u vjerske namjene ili su se nalazili unutar sakralnoga prostora. Ova 44 djela, kao ni prethodnih osam kaznenih djela iz mržnje prema vjeroispovijedi ne odnose se isključivo na kaznena djela počinjena protiv katolika i Katoličke Crkve. Unatoč tome može se pretpostaviti da je velika većina od navedene 44 teške krađe počinjena nad imovinom Katoličke Crkve. Dio tih krađa o kojima su izvještavali mediji, popisan je u trećem poglavlju ovoga Izvješća.

Ministarstvo pravosuđa i uprave proslijedilo je upit udruge U ime obitelji općinskim sudovima, koji unatoč istoj metodologiji raspolažu ponešto detaljnijim podacima o spornim kaznenim djelima motiviranim vjerskom mržnjom. U Republici Hrvatskoj postoje 32 općinska suda,  a Udruga je do izrade izvješća zaprimila odgovor s 26 sudova.

Općinski sudovi u Crikvenici, Virovitici, Požegi, Slavonskom Brodu, Bjelovaru, Koprivnici, Metkoviću, Velikoj Gorici, Čakovcu, Varaždinu i Općinski kazneni sud u Zagrebu odgovorili su na upit udruge U ime obitelji konstatacijom da nije bilo u radu predmeta koji se odnose na zločine iz mržnje zbog vjeroispovijedi, ni predmeta  javnog poticanja na nasilje i mržnju, a ni slučajeva u kojima je objekt kaznenog djela imovina Katoličke Crkve.

Općinski sud u Osijeku obavijestio je udrugu U ime obitelji da je pri tom sudu u 2021. godini vođen jedan postupak u slučaju kaznenog djela poticanja na nasilje i mržnju.

Općinski sud u Gospiću udruzi U ime obitelji dostavio je podatak da je tijekom 2021. godine zabilježen jedan slučaj kaznenog djela teške krađe kojem je objekt bila imovina Katoličke Crkve, a taj je predmet okončan oslobađajućom presudom.

Općinski sud u Karlovcu odgovorio je da su dva kaznena predmeta utvrđena – poticanje na nasilje i mržnju (čl. 325. KZ/11) u kojima nije donesena odluka jer su postupci u tijeku. Također su dodali da ne raspolažu podacima u kojima je objekt kaznenog djela imovina Katoličke Crkve jer se upisnici ne vode na način da bi bilo vidljivo da je objekt kaznenog djela Katolička Crkva.

Općinski sud u Sisku odgovorio je da nije bilo zabilježenih predmeta glede zločina iz mržnje zbog vjeroispovijedi. Utvrđena su tri slučaja javnog poticanja na nasilje i mržnju, dok statističke podatke zatražene o broju prijavljenih i utvrđenih slučajeva u kojima je objekt kaznenog djela imovina Katoličke Crkve nije moguće utvrditi.

Općinski sud u Zlataru odgovorio je da je zabilježen jedan kazneni postupak za javno poticanje na nasilje i mržnju u kojem je predmetu donesena osuđujuća presuda. Utvrđena su dva kaznena postupka u kojima je objekt kaznenog djela imovina Katoličke Crkve i to zbog kaznenog djela iz čl. 235., st. 1. KZ-a (oštećenje tuđe stvari) u kojem je donesena osuđujuća presuda te kazneno djelo iz čl. 222. KZ-a (teška kaznena djela protiv opće sigurnosti) u kojem predmetu još nije donesena odluka.

Na Općinskom sudu u Rijeci vodilo se šest postupaka zbog počinjenja kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, od čega su tri postupka okončana osuđujućom presudom.

Općinski sud u Vinkovcima odgovorio je da je utvrđen jedan zločin iz mržnje zbog vjeroispovijedi (čl. 87, st. 21 KZ-a) te jedna osuđujuća nepravomoćna presuda.

Općinski sud u Vukovaru odgovorio je da su utvrđena dva slučaja vezana uz javno poticanje na nasilje i mržnju, od kojih je u jednom donesena osuđujuća presuda. Nije utvrđen ni jedan slučaj kaznenog djela u kojem je objekt kaznenog djela imovina Katoličke Crkve.

Općinski sud u Dubrovniku dostavio je podatak da je pokrenut jedan prekršajni postupak zbog kršenja Zakona o suzbijanju diskriminacije koji je i okončan osuđujućom presudom.

Općinski prekršajni sud u Zagrebu dostavio je podatke da su u 2021. godini podignuta dva optužna prijedloga zbog kršenja Zakona o suzbijanju diskriminacije po osnovi vjeroispovijedi.

Općinski sud u Novom Zagrebu  odgovorio je da nije bilo kaznenih postupaka glede zločina iz mržnje zbog vjeroispovijedi. Utvrđen je i jedan slučaj javnog poticanja na nasilje i mržnju te je predmet riješen, pravomoćnim rješenjem o odbačaju.

Kako je vidljivo iz prethodnih odgovora nadležnih institucija, unatoč brojnim  napadima na Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, nadležne institucije do sada nisu činile dovoljno kako bi zaštitile vjernike katolike od kršenja i nepoštivanja njihovog ustavnog prava na slobodu vjeroispovijedi. Ovo je Izvješće, između ostalog, udruga U ime obitelji oblikovala i kao predložak za vođenje evidencije o kršenju vjerskih sloboda. Ovim putem U ime obitelji  potiče sva nadležna tijela izvršne, sudske i zakonodavne vlasti da implementiraju metodološki predložak ovoga izvješća u vlastitim radnim dokumentima u funkciji zaštite hrvatskih građana od diskriminacije.

Izvješća o statusu ljudskih prava

Godišnje Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. godinu u Hrvatskom saboru predano je 31. ožujka 2022. godine.[7] Izvješće sadrži 234 stranice, a u njemu je diskriminacija temeljem vjere i sloboda vjeroispovijedi obrađena tek na dvije nepune stranice. Pučka pravobraniteljica u Izvješću spominje pritužbe katolika na kršenje prava na slobodu vjeroispovijedi u kontekstu cjepiva i jedan slučaja diskriminacije drugih od strane katolika.

„U 2021. godini građani su nam se, zbog diskriminacije temeljem vjere i slobode vjeroispovijedi, ponajviše obraćali zbog uvođenja COVID potvrda, odnosno radi cijepljenja”, navodi se u izvješću te se u njemu dodaje da se „Kongregacija za nauk vjere očitovala jasno istaknuvši da su sva odobrena cjepiva moralno prihvatljiva te u tom pogledu nema zapreka da katolici prime cjepivo”.

U slučaju diskriminacije na temelju vjeroispovijedi počinjenu od strane katolika, pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter navodi slučaj „diskriminatornog oglasa za najam stana” u kojemu je osoba pozvala da se na oglas jave potencijalni najmoprimci rimokatoličke vjeroispovijedi.

Osim navedenih „obraćanja“ katolika u izvješću se ne navodi ni jedan primjer diskriminacije prema katolicima. Navodi se  jedan primjer diskriminacije muslimana, u slučaju kada poslodavac nije imao zakonsku osnovu tražiti potvrdu o pripadnosti vjerskoj zajednici.[8]

Sasvim je jasno da se povrede prava na slobodu vjeroispovijedi ne mogu svesti na dva sporadična slučaja, a u Izvješću pravobraniteljice također je sporan i metodološki okvir u kojem se različite vjeroispovijedi ne promatraju zasebno. Niz je tako razloga koji ovo izvješće čine krajnje neozbiljnim i o pitanju povreda prava na slobodu vjeroispovijedi krajnje nezadovoljavajućim.

U godišnjem izvješću hrvatske podružnice Kuće ljudskih prava – Ljudska prava u Hrvatskoj: Pregled stanja za 2021. godinu, pravo slobode vjeroispovijedi uopće se ne spominje. Jedini zabilježeni slučaj diskriminacije na temelju pripadnosti nekoj vjeroispovijedi spomenut je u poglavlju Prava izbjeglica u kojem se spominju zamijećeni slučajevi diskriminacije zbog vidljivih religijskih obilježja poput hijaba. [9]

Usporedimo li samo dostavljene podatke Ministarstva unutarnjih poslova kao i podatke sudova u Republici Hrvatskoj, koje je za 2021. zatražila i dobila udruga U ime obitelji, sasvim opravdano možemo postaviti pitanje kako to da u navedenim izvješćima o statusu ljudskih prava u Hrvatskoj nedostaju podaci o povrijedi prava na vjeroispovijed. I premda to nije u skladu s proklamiranim vrijednostima jednakosti i ravnopravnosti, organizacije civilnog društva imaju pravo u svojem radu i izvještajima primjenjivati vlastitu metodologiju. Međutim,  pučka pravobraniteljica koju je na tu funkciju 2021. na razdoblje od 8 godina imenovala većina zastupnika Hrvatskog sabora, najviše zakonodavne vlasti u RH – ima ne samo obavezu nego i dužnost tretirati građane kao ravnopravne i jednake. Pravobraniteljica je u svom izvještaju pak diskriminirala građane katoličke vjeroispovijedi odričući im pravo na vlastitu prosudbu razine ugroženosti svojih Ustavom zajamčenih prava na slobodu vjeroispovijedi kada su u pitanju bile pritužbe vezane za problematiku cijepljenja. No mnogo veću razinu zabrinutosti uzrokuje ignoriranje apsolutno svih napada na slobodu vjeroispovijedi. Ovo se izvješće stoga može smatrati i dopunom postojećih izvješća o statusu i razini ugroze ljudskih prava u Republici Hrvatskoj budući da postojeća izvješća za 2021. godinu rečeno pravo i ne tretiraju kao ljudsko pravo.

Najveći napadi na Crkvu u 2021. godini

U širenju netrpeljivosti prema Katoličkoj Crkvi, posredstvom dijela glavnostrujaških medija, kontinuirano sudjeluje novinar Drago Pilsel. On sustavno napada Katoličku Crkvu, njezin nauk, a u svojim istupima i objavama na društvenim mrežama ne služi se argumentima već blaćenjem i ismijavanjem  nauka Katoličke Crkve, biskupa i svećenika te širenjem predrasuda. U aktivnostima Drage Pilsela vjerojatno postoji sukob interesa, odnosno elementi subjektivnosti i osobne osvete prema Katoličkoj Crkvi budući da je jedina osoba u povijesti Hrvatskog društva katoličkih novinara koja je isključena iz te strukovne, inače tolerantne i uključive, udruge još 2002. godine.[10] Uz njega se u napadima na vjernike i Katoličku Crkvu istaknula povjesničarka i teologinja Anna Maria Grünfelder. Grünfelder mediji predstavljaju kao „katoličku teologinju“ te se s godinama prometnula u jednu od najpojavljivanijih kritičarki Crkve u glavnostrujaškim medijima.[11] Njezino mišljenje kao i mišljenje Drage Pilsela, kako dokazuju napadi evidentirani u ovom izvješću, dio medija predstavlja kao predominantni anticrkveni glas „stručnjaka“, teologa iz Katoličke Crkve. Ni Pilsel ni Grünfelder ne predstavljaju nikakvu struju mišljenja osim svoje vlastite, a koja predstavlja zanemariv udio u unutarcrkvenim teološkim i inim raspravama. Zanimljivo je tako primijetiti da samo na najvećem Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu svake akademske godine diplomira oko 150 studenata,[12] a na zagrebačkom, baš kao i na đakovačkom, splitskom i drugim teološkim fakultetima rade stotine profesora, teologa i vrhunskih stručnjaka s diplomama najprestižnijih europskih fakulteta, a većina glavnostrujaških medija sustavno predstavlja mišljenja  marginalnih teologa koja nemaju nikakvu ili gotovo nikakvu težinu kako u kleričkim i laičkim institucijama Katoličke Crkve, tako i u teološkim promišljanjima.

Atmosferi hajke na vjernike i svećenike doprinijela je većina glavnostrujaških medija. Osim diskriminatornih napada na vjernike, mediji su i u 2021. godini sudjelovali u širenju teza kako su vjernici i Crkva privilegirani u odnosu na ostale kada su u pitanju mjere za suzbijanje pandemije, pa se tako kritiziralo svako održavanje misa u zatvorenom prostoru, a pogotovo održavanja većih procesija tijekom obilježavanja blagdana.

Godina 2021. donijela je znatno povećanje neosnovanih kritika Crkve koja se prema oprobanom modelu prikazivala nazadnom, zadrtom, pohlepnom i rastrošnom, ali se dugogodišnja difamacijska kampanja protiv navodnog bogatstva Crkve, Vatikanskih ugovora, vjeronauka u školama, navodne povezanosti Crkve s totalitarnim režimima i kampanje protiv bl. Alojzija Stepinca; tijekom ove godine premjestila na polje difamiranja Crkve u kontekstu pandemije kao i na upućivanje lažnih optužbi Crkvi za nesudjelovanje u obnovi nakon potresa, čak štoviše optužbi za nebrigu za potresom pogođene građane i obnovu Crkvenih zdanja nauštrb građana.

Promotrimo li nezavisno od tematike ovoga Izvješća najveće izazove s kojima su se hrvatsko društvo i politika suočavali tijekom 2021. godine, može se uočiti da  su pandemija i posljedice razornih potresa  svakako bili najveći i najvažniji među tim izazovima. Stoga su podaci o najvećim napadima na Crkvu upravo iz ovog rakursa izuzetno zabrinjavajući budući da ukazuju na fenomen koji društveni znanstvenici nazivaju Scapegoating – traženje žrtvenog jarca.

U suvremenom društvu ukorijenjenom na postavkama liberalne demokracije javnost bi trebala biti izvještavana objektivno, pravovremeno i istinito, a fenomen okrivljavanja odabranih društvenih skupina kao krivaca za svaki socijalni problem ne ukazuju samo na demokratski deficit nego i deficit odgovornosti za izgovorenu i napisanu riječ, kao i na nisku razinu političke i profesionalne novinarske kulture okrenute senzacionalizmu i sklone etiketiranju Crkve protiv koje se kampanje s gotovo identičnom matricom optuživanja vode već više od 70 godina.

Napadi na vjernike katolike

Napadi na pojedince na temelju vjere uključuju medijsku hajku, ismijavanje pojedinih osoba – vjernika, svećenika i biskupa, iznošenje neistina i kleveta o osobama na temelju njihove vjere te objavljivanje lažnih vijesti s ciljem nanošenja štete njihovu ugledu.

Naime, dok se kritika, preispitivanje i kritičko prosuđivanje mišljenja i stavova pojedinaca i institucija u pluralnom društvu smatra korisnom i potrebnom, hajke –unisone, sveobuhvatne, jednostrane i stereotipizirane javne kritike s elementima govora mržnje, protiv katoličkih svećenika, biskupa i vjernika dio su negativnog trenda u hrvatskom društvu koji je protivan demokratskim vrijednostima te imaju cilj ocrnjivanje Katoličke Crkve i širenje netrpeljivosti spram vjernika katolika.

Ovdje donosimo neke od konkretnih primjera napada na vjernike katolike, ne ograničavajući se samo na njih.

a) Napadi na vjernike laike

Nakon 10. veljače 2021., kada je ispred zagrebačke katedrale održana tradicionalna svečana misa na Stepinčevo u spomen na smrtni dan blaženog Alojzija kardinala Stepinca, dio je medija pokrenuo napad na vjernike katolike brojnim tekstovima i netočnim naslovima. Osobito je napadima bila izložena prof. dr. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ i članica Stožera civilne zaštite zbog njezina sudjelovanja u molitvi vjernika tijekom svete mise. Mediji su Markotić neutemeljeno optuživali za kršenje protupandemijskih mjera koje je propisao Stožer civilne zaštite, odnosno za neodgovornost, širenje zaraze i licemjerje unatoč tomu što je za održavanje svete mise bila ishođena potrebna dozvola i unatoč tomu što se sveta misa održavala na otvorenom trgu na kojem se moglo pridržavati propisanih mjera socijalne distance. Svečane svete mise na Stepinčevo u zagrebačkoj katedrali u kojoj je sahranjen blaženi Alojzije Stepinac, mučenik komunističkog totalitarnog i ateističkog režima, održavale su se redovito u periodu prije demokratskih promjena 1990. godine i unatoč neodobravanju koje su prema tom događanju pokazivale komunističke vlasti. Sudjelovanje dr. Markotić na svetoj misi iskorišteno je kao povod za iskazivanje netolerancije prema vjernicima, iskaljivanje frustracija nagomilanih zbog posljedica pandemije kao i za vulgarnu demonstraciju nezadovoljstva javnim iskazivanjem vjere ljudi na odgovornim društvenim pozicijama i javnog prakticiranja vjere općenito.

Ovo su neki od naslova kojima se diskreditirala dr. Markotić i slavlje svete mise na Stepinčevo:

• Index: „WTF Markotić govorila na masovnom okupljanju na misi u Zagrebu”[13]
• Telegram – „Apsolutno nevjerojatno. Ljudi masovno kršili mjere na misi za Stepinca, Alemka Markotić držala im govor“[14]
• Zagreb info – „KAKO JE OVO MOGUĆE? Alemka Markotić drži govor stotini vjernika natiskanih ispred katedrale, distance nema!“[15]
• 24 sata – „Markotić upozorava na koronu, a onda ode ispred Katedrale pa govori pred gomilom vjernika“[16]
• Jutarnji list – „Na misi povodom Stepinčeva bio veći broj vjernika, među njima i viđeniji političari, ali i Alemka Markotić“[17]
• RTL – „Jesu li kršili mjere? Alemka Markotić govorila na misi ispred katedrale“[18]
• Večernji list – „Masovno okupljanje ispred Katedrale: Među prisutnima Alemka Markotić, Grlić Radman te Bandić“[19]
• Tris: „Bogovi i volovi: Za Crkvu razumijevanje, za ugostitelje prekršajna kazna od 30 tisuća kuna!”[20]

Frustracije ograničenjima kretanja, okupljanja i svakodnevnog normalnog funkcioniranja zbog okolnosti pandemije dio medija je, s različitim intenzitetom, usmjerio  na Crkvu i dr. Alemku Markotić što je klasičan primjer već spomenutog Scapegoatinga. Dr. Markotić zbog svojeg je sudjelovanja na svetoj misi bila stigmatizirana u javnosti te izložena neutemeljenim uvredama i lažima, premda na spornoj svetoj misi nije kršila propisane mjere. Kao ni ostali okupljeni vjernici. Također, pravo na slobodu vjeroispovijedi kako objašnjava Opća deklaracija o ljudskim pravima, „uključuje (…) slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima“,[21] u  medijskim je napisima banalizirano i izjednačavano s režimom rada ugostiteljskih objekata.  Unatoč tomu što objektivno razlozi za napad nisu postojali i što nisu izneseni valjani argumenti na temelju kojih bi se dokazalo nepridržavanje mjera protupandemijske zaštite, kao što nisu argumentirani ni razlozi na temelju kojih bi se mogla uspostaviti veza između režima rada ugostiteljskih objekata i slavljenja misnih slavlja ispred sakralnog prostora, medijska je hajka ne samo etiketirala i sotonizirala dr. Markotić i vjernike katolike već im se iz pozicije samopercipirane moralne superiornosti sugerirala nesolidarnost s oboljelima i potencirala odgovornost za smrtnost od virusa što je iskaz huškačkog govora mržnje.

Dana 13. veljače 2021. Matija Babić, osnivač portala Index.hr piše: „… nečija će majka vrlo vjerojatno umrijeti jer je majka žene bliske Kaptolu i HDZ-u cijepljena preko reda”, tvrdeći da je dr. Markotić cijepila svoju majku „preko reda“ i onda to dovodi u vezu s „Kaptolom“. Babić pri tom ne spominje kontekst oko cijepljenja majke dr. Markotić koja je na novinarske upite izjavila da njezina majka ima 84 godine i više kroničnih bolesti, što je predstavljalo osnovu za cijepljenje.[22] Također, Babić bez ikakvih argumenata naziva dr. Markotić „osobom bliskom Kaptolu“ zbog njezina javnog deklariranja pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Dovodi je u vezu s „vrlo vjerojatnom“ smrću nečije majke. Babić time otvoreno diskriminira dr. Markotić te objedama, etiketama i nelogičnim analogijama stvara  ozračje linča prema dr. Markotić,  kao katolkinji.

Početkom ožujka 2021. vjeroučiteljica Osnovne škole Milana Brozovića iz Kastva zadala je učenicima 8. razreda upitnik kreiran prema upitniku koji je izdala Europska komisija. Cilj upitnika je kod djece suzbijati predrasude, poticati toleranciju i svijest o različitosti. Zbog zadatka da djeca među ponuđenim osobama odaberu one s kojima bi željeli putovati u vlaku, a u kojem se između ostalih navode i sljedeće: srpski vojnik iz Bosne, prostitutka i Rom,  vjeroučiteljica je bila izložena napadima i blaćenju na društvenim mrežama koje je bilo pokrenuto nakon objave te vijesti na televiziji N1.[23] Vjeroučiteljicu se zbog navođenja ljudi različitih kultura, spolova, karakteristika i stilova života, a koje je imalo cilj promociju tolerancije i suzbijanje diskriminacije, paradoksalno optuživalo za netoleranciju, isključivost, vrijeđanje i diskriminaciju. Pa iako je dokazano da se osobe poput srpskog vojnika iz Bosne navode i u upitniku koji je sastavila Europska komisija, predvodnici medijske hajke protiv vjeroučiteljice nisu joj se ispričali, vijest nisu demantirali ili u krajnjem slučaju, ako se upitnik i dalje smatra neprimjerenim, zbog diskriminacije i netolerancije odlučili napasti Europsku komisiju.

Slučaj spornog upitnika o toleranciji iskorišten je i za politički napad na vjeroučitelje, nastavu vjeronauka i Crkvu općenito. Stranka Glas tako je objavila priopćenje prepuno predrasuda, neznanja i netolerancije prema katolicima u kojem negira pravo vjeroučitelja da učenike na nastavi vjeronauka podučavaju toleranciji. Naveli su sljedeće: „Zadaća iz vjeronauka u kastavskoj osnovnoj školi ne može biti poticaj za raspravu o toleranciji u kontekstu nastave iz vjeronauka. Ako ništa drugo, dobro su nam poznati stavovi hrvatske Katoličke crkve o homoseksualcima i pobačaju, i teško da možemo povjerovati da su se u zadaći vjeroučiteljice koju zapošljava ta ista crkva oni našli s namjerom da se učenike potiče na otvoren i tolerantan stav”.[24] U hajku se uključila i saborska zastupnica Nove ljevice Rada Borić koja je također paušalno napala vjeroučitelje iznoseći tvrdnju u koju malo tko može povjerovati: „Imali smo vjeroučitelje koje su zagovarali reviziju povijesti, a ima i pritužbi da u takvim anketnim listićima djeca moraju ocjenjivati svoje roditelje koji će, ako nisu vjernici, završiti u paklu.“[25]

Dana 16. lipnja 2021. Bojan Glavašević, saborski zastupnik izabran na listi platforme Možemo i član Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka, nevladine organizacije poput U ime obitelji, Vigilare i Ordo iuris, podupire veliki broj vjernika katolika naziva ekstremističkim i fundamentalističkim organizacijama ne navodeći za to nikakve argumente pri čemu de facto etiketira sve organizacije čije su vrijednosti u korelaciji s kršćanskim vrijednostima i/ili katoličkim naukom. Glavašević također iznosi i neistinite podatke o financiranju tih organizacija između 2009. i 2018. ustvrdivši da su te tri nevladine organizacije primile 707 milijuna američkih dolara od privatnih financijera iz SAD-a, Ruske Federacije i nekih europskih zemalja.[26]  U ime obitelji reagirala je na neistinite Glavaševićeve tvrdnje, navodeći da udruga U ime obitelji oko 70 % svojih financija zahvaljuje malim donacijama velikog broja hrvatskih građana, a da 2009. uopće nije postojala.[27]

Dana 22. kolovoza 2021. teologinja Anna Maria Grünfelder na portalu Autograf  uopćeno, neargumentirano i s očitim predrasudama proziva  stotine tisuća hodočasnika da ne razumiju smisao svog hodočašća u marijanska svetišta na Veliku Gospu. Dovodi u pitanje osobnu pobožnost „hrvatskih hodočasnika“ pa tako piše: „Usuđujem se ustvrditi da ni kod hrvatskih hodočasnika i hodočasnica nisam primijetila produbljeno razmišljanje o smislu njihove odluke da propješače kilometre i kilometre, neki bosi, u pokretu u mrkloj noći. Biskupi i propovjednici će propovijedati ono što moraju.”[28]

Dana 31. kolovoza 2021. novinar Nenad Jarić Dauenhauer u članku za Index. hr opisuje navodnu   „retradicionalizaciju” kroz koju prolazi Pravni fakultet u Zagrebu povezujući je s time da je  bivša dekanica tog fakulteta i tadašnja pročelnica Katedre za obiteljsko pravo prof. dr. Dubravka Hrabar „bliska hrvatskim katoličkim konzervativcima“. Na linč profesorice Hrabar Dauenhauer je bio potaknut Facebook objavom prof. Hrabar u kojoj se spominju anđeli čuvari. Dauenhauer očito smatra da vrhunski intelektualci „ne mogu“ biti vjernici. Osim što se katolike u cijelosti u članku etiketira kao nazadne i zadrte, u članku se de facto zagovara da se konzervativnim intelektualcima, koje se slijedom prikazuje kao katoličke fundamentaliste, ograniči javno i akademsko djelovanje čime ih se diskriminira na temelju vjeroispovijedi.[29]

Dana 27. rujna 2021. novinar Tomislav Klauški je, vezano za svirepo ubojstvo troje male djece od strane oca, na svom Twitter profilu to ubojstvo povezao s vjernicima koji ispred bolnica mole, svjedoče i pružaju pomoć trudnicama koje razmišljaju o pobačaju. Napisao je: „Jesu li molitelji molili za ovu ubijenu djecu?“[30] Time je kao i u slučaju linča dr. Markotić nelogičnom i zlonamjernom usporedbom s ubojstvom male djece povezao vjernike katolike, u konkretnom slučaju zajednicu vjernika koja ne samo da nema veze ni sa kakvim ubojstvom, nego, upravo suprotno, pomažu roditelje i obitelji s malom djecom na mnoge načine te se zalažu za zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti svakog djeteta i čovjeka.

Početkom listopada 2021., prim. dr. sc. Darko Richter, dr. med. izabran je za ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak. Samo nekoliko dana poslije mediji su počeli vršiti velik pritisak zbog njegova imenovanja. On je 8. listopada objavio da se povlači s mjesta ravnatelja DB Srebrnjak. No, tijekom studenoga je svoju ostavku povukao.[31] Index.hr[32] kritizirao je Richtera zbog stavova o umjetnoj oplodnji, a Richter je otkrio da su ga predstavnici gradonačelnika Tomislava Tomaševića tražili da kao ravnatelj ne sudjeluje na Hodu za život,[33] građanskoj manifestaciji za zaštitu života nerođene djece i pružanje potpore majkama i očevima. Predstavnici gradske vlasti izvršili su nezapamćen što formalni što neformalni i neustavni pritisak na dr. Richtera isključivo jer se javno zalagao za univerzalne vrijednosti koje zastupa i Katolička Crkva te jer je u prijašnjem intervjuu za Glas Koncila svjedočio svoju vjeru i važnost božanskog zakona.[34] Koordinatorica Hoda za život Hrvatska Andreja Duvančić u priopćenju je objasnila da su članovi Platforme Možemo samim činom zabrane dolaska dr. Richteru na Hod za život, prekršili 38. i 42. članak Ustava.[35] Slučaj dr. Richtera primjer je teške povrede prava na slobodu vjeroispovijedi jer su političke vlasti otvoreno uvjetovale zaposlenje javnim odreknućem od katoličkih vrijednosti. U ovom kontekstu valja spomenuti i činjenicu da su u širenju lažnih vijesti o Richteru sudjelovale i Novosti Srpskog narodnog vijeća. U studenom su iz tog medija priznali kako su krivo prenijeli njegovu izjavu s jednog simpozija, odnosno da je izjavu „Ne vjeruj Srbinu!” kazala Richterova prabaka, a ne on.[36]     

Dana 2. studenoga 2021. novinar Boris Dežulović je na N1 portalu objavio članak, kojim vrijeđa vjernike, ali i sve uljuđene članove hrvatskog društva, napisavši između ostaloga: “Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća.”[37]

Dana 29. studenoga 2021. portal Lupiga prenosi s bosanskohercegovačkog portala Polis članak fratra Drage Bojića. Polis je portal za društvena, kulturna i religijska pitanja koji sebe opisuje kao „integrirajuće i dijaloški nastrojen“, a često uvredama napada Katoličku Crkvu.[38] Bojić donosi tekst kojim se vrijeđaju vjernici i Crkva na temelju izjave Hrvatske biskupske konferencije o pravu na izbor kad je riječ o cijepljenju protiv koronavirusa. Vjernike naziva: „glupima, osobama koje preziru znanost, osobama kojima je Bog dao razum koji ne koriste, je li vjera zaglupljuje ljude, ili su ljudi ti koji zaglupljuju vjeru” i sl.[39] Bojić u nedostatku argumenata protiv stava Katoličke Crkve o pravu na izbor kad je riječ o cijepljenju protiv koronavirusa –  koristi uvrede potpuno neprimjerene ne samo u kontekstu govora o vjerskim osjećajima kao važnoj karakteristici identiteta već neprimjerene u svakom javnom diskursu, doprinoseći daljnjem srozavanju kulture komunikacije u društvu. Fra Bojić je inače doktor teologije, studije je završio na  Franjevačkoj teologiji u Sarajevu gdje mu je od 2013. onemogućeno držati predavanja upravo zbog njegova uplitanja u politička pitanja i djelovanja nesukladnog franjevačkim regulama.[40] Živi i radi u Jajcu. Veliki dio hrvatskih medija prenosi ga češće nego ijednog drugog franjevca ili doktora teologije u Hrvatskoj. Prenaglašeno predstavljanje njegovih stavova u hrvatskim medijima, slično je predstavljanju mišljenja teologa Drage Pilsela i Anne Marie Grünfelder. Radi se o svojevrsnoj medijskoj manipulaciji kojom se nadreprezentacijom stava pojedinih disidentskih teologa stvara dojam da njihovo mišljenje o Katoličkoj Crkvi, njezinom nauku ili nekom pitanju – dijeli većina fratara, teologa ili svećenika. Izostanak jasnog konteksta i namjerno oduzimanje pristupa javnosti mišljenju većine katoličkih teologa, fratara i svećenika podsjeća na jednu od taktika totalitarnih režima (nacionalsocijalizma i komunizma) koje njemačka povjesničarka Brigit Mitzscherlich opisuje u DR Njemačkoj: bio bi odabran svećenik teolog ili laik koji se predstavlja kao katolik, a napada crkveni nauk ili svećenike i biskupe, u medijima bi bio označen kao „progresivan katolik“, bio bi hvaljen te bi mu se otvarao javni prostor kako bi napadao Crkvu „iznutra“.[41] Poštujući pravo svakoga medija da vodi vlastitu uredničku politiku i da na temelju kritičkog stava komentira svaku društvenu pojavu, pa tako i djelovanje Katoličke Crkve, na ovom mjestu valja naglasiti kako anticrkvene i antireligijske medijske hajke često slijede jasnu i nedvosmislenu ideološku potku u korist koje se teološkim akademskim naslovima pojedinaca manipulira kako bi se „ilustriralo“ razdor između „progresivnih“ i „radikalnih“ katolika u Hrvatskoj. Pri čemu su kao „progresivni“ uvijek označeni oni koji napadaju Katoličku Crkvu i njezin nauk. Isto tako, fra Bojićeve uvrede  kojima vjernike, koji u hrvatskom društvu čine predominantnu većinu, označuje kao „glupe i zaglupljene“  predstavljaju nastavak identične ideološki motivirane medijske hajke kakva je vođena u vrijeme komunističkog režima koji je nastojao ugušiti svaku slobodu vjeroispovijedi prikazujući vjernike upravo kao osobe niskog intelekta – kao zatucane, nazadne mračnjake nespremne prihvatiti napredak, znanstvene spoznaje i razumsko promišljanje općenito. Ako se pod krinkom medijskih sloboda postupa prema istim obrascima kao i u vrijeme totalitarnog komunističkog režima, opravdano se postavlja pitanje relevantnosti takvih kritika, njihove utemeljenosti u stvarnosti i objektivne motivacije objavljivanja takvih tekstova.

U prosincu 2021. saborski zastupnik izabran iz reda Hrvatskih suverenista na listi Domovinskog pokreta, Hrvoje Zekanović optužio je, između inih, i vjernike za zarazu koronavirusom onih osoba koje su na respiratoru: „Zanima me kako će se ispovjediti oni koji obilaze molitvene zajednice i hodočaste, objasniti zašto netko na respiratoru pati i to samo zato što su više vjerovali Facebooku, a ne zdravom razumu.”[42] Nakon ovoga istupa kojim je izvrijeđao ne samo vjernike, nego i pripadnike različitih društvenih skupina koji se nisu slagali sa službenom politikom vezanom za koronavirus, Zekanović je isključen iz Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista te iz članstva u istoimenoj stranci.

Tijekom 2021. novinarka Hrvatske radiotelevizije Jelena Jindra na portalu H-Alter objavljuje seriju od 10 članaka o radu Poliklinike za zaštitu djece i mladih u Zagrebu. Serija članaka nosila je naziv „Sustav za zaštitu ili zlostavljanje djece?“, a bio je izravno financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije. Između ostaloga, „loš” rad ravnateljice Poliklinike, prof.dr.sc. Gordane Buljan Flander, Jindra je ilustrirala na sljedeći način: „Na zoom-edukacijama, koje održava za vrijeme radnog vremena iz ravnateljskog ureda, mijenja umjetničke slike sakralnih motiva. Krunicu više ne skriva u odjeći. Poliklinika je među prvim javnozdravstvenim ustanovama potpisala Sporazum o suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem. A od 1. ožujka 2021., uz blagoslov kardinala Josipa Bozanića, sudjeluje i u radu Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta”.[43]  Novinarka dakle označava „lošim“ i neprihvatljivim bilo kakvo javno iskazivanje vjeroispovijedi do te mjere da zamjera čak i to što se krunica kao vjerski simbol „ne skriva“. Također, novinarka kao nešto negativno označava suradnju javnozdravstvene ustanove kojoj je dr. sc. Flander na čelu s Hrvatskim katoličkim sveučilištem. Ovu suradnju Jindra prikazuje kao svojevrsni presedan pri čemu čitateljima uskraćuje informacije važne za donošenje informiranog zaključka –  da osim s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Medicinski fakultet Hrvatskog katoličkog sveučilišta surađuje s više od trideset medicinskih ustanova diljem Hrvatske. [44]

U razdoblju od 12. srpnja do 22. rujna objavljen je spomenuti serijal članaka na portalu   H-Alteru na koje se onda nadovezala šira medijska hajka protiv osnivačice Hrabrog telefona i dugogodišnje uspješne ravnateljice jedine hrvatske poliklinike za zaštitu djece i mladih. U člancima se pokušavala dovesti u pitanje stručna i znanstvena relevantnost prof. Buljan Flander i djelatnika Poliklinike, a o karakteristikama i razmjerima zloporabe medija u političke svrhe dovoljno govori činjenica da je Općinski građanski sud u Zagrebu 22. rujna portalu H-Alter odredio mjeru privremene zabrane objavljivanja daljnjih članaka o ovoj temi.[45] Medijski pritisak zbog ove sudske odluke produbljen je  i nastavljen i kroz nekritičko prenošenje navoda novinarke Jindre u glavnostrujaškim medijima. Rezultirao je ostavkom prof. Flander. Uputila ju je izravno gradonačelniku Zagreba  Tomaševiću u izravnom TV nastupu napisavši: „Gospodine gradonačelniče, nakon što tri mjeseca nisam uspjela doći do vas, tražeći podršku za rad ustanove, ja vam večeras podnosim neopozivu ostavku.“[46] Nakon podnošenja ostavke na mjesto ravnateljice, prof. Flander dala je i otkaz u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Budući da je profesorica Buljan Flander uz napade na profesionalnoj i osobnoj razini bila i žrtva diskriminacije po vjerskoj osnovi, donosimo intervju u kojem smo razgovarali o povredama njezina prava na slobodu vjeroispovijedi.

U ime obitelji: Kako je i zašto, prema Vašem mišljenju, došlo do medijskog napada na Vas?

Prof. Buljan Flander: Tijekom svih 20 godina mog rada u Poliklinici koja je osnovana kao specijalizirana ustanova za zaštitu zanemarene i zlostavljane djece i ja i drugi stručnjaci bili smo pod kontinuiranim pritiskom kako roditelja tako i drugih odraslih osoba koji zlostavljaju, zanemaruju ili na neki drugi način krše prava svoje djece, i o čijim smo ponašanjima prema djeci sukladno zakonskoj obavezi obavještavali nadležne institucije. Primjerice, zadnjih pet godina mog mandata, od 2016. do 2021. prema podacima MUP-a smo prijavili 900 sumnji na zlostavljanje djece. Tako da u pet godina smo dobili barem 900 neprijatelja.

Pri tome, želim naglasiti da se u 80 % slučajeva zlostavljanja djece radi o obiteljskom nasilju pri čemu emocionalno i fizički podjednako zlostavljaju majke i očevi. Takvi roditelji/skrbnici/odrasle osobe često su prijetili stručnjacima, a posebno meni kao ravnateljici želeći da im naredim da promijene svoje nalaze, da će nas izvrgnuti sramoćenju i difamiranju kroz medije i preko društvenih mreža. Nažalost, u mom radu sam često čula prijetnju koja doslovce glasi „Dat ćemo vas u novine!“ ili „Dat ćemo vas na televiziju“. Osim medijima ti roditelji odnosno drugi odrasli koje smo suočavali s njihovim neprimjerenim ponašanjem prema djeci, obraćali su se i raznim udrugama i inicijativama tražeći zaštitu svojih, a ne dječjih prava. Prijavljivali su nas, gradonačelniku, policiji, DORH-u, komorama, ministarstvima, pravobraniteljima…

Velik dio mog posla ravnateljice odnosio se na stalna očitovanja po prijavama roditelja nezadovoljnih nalazima koji im nisu bili „po volji“. I sustav je odreagirao na sve pritužbe, imali smo inspekcije i kontrole, a svi nalazi su bili uredni. Gradonačelnik Milan Bandić u čijem mandatu je Poliklinika i osnovana nikada nije podlegao pritiscima niti muških niti ženskih udruga, niti pojedinaca niti društvenih mreža niti portala, te je  nama stručnjacima uvijek davao podršku i govorio neka i dalje samo radimo u skladu s pravilima struke i znanosti i da je sasvim razumljivo da će ustanova koja štiti djecu od zlostavljača biti napadana od odraslih i da zlostavljači nikad neće priznati da su zlostavljači.

S promjenom gradske vlasti udruge, inicijative i pojedini roditelji su pojačali pritiske, a aktualni gradonačelnik Tomašević za to je vrijeme odbijao i ignorirao sve moje zahtjeve za sastanak na kojem bih ga informirala o specifičnostima našeg rada, da smo mi ustanova koja daleko najviše prijavljuje zlostavljanje djece i od majke i od očeva. Vjerovala sam da će  i novi gradonačelnik zaštiti gradsku ustanovu koja pomaže najranjivijoj i najviše traumatiziranoj djeci.

Mislila sam da nije informiran čemu smo sve izloženi. No gradonačelnik je našao vremena nazvati me na dan kad je portal koji je širio laži o mom i radu Poliklinike kako bi mi rekao da ne samo da nemam više njegovo povjerenje, nego je i jasno rekao da to što mi u Poliklinici radimo u zaštiti emocionalno zlostavljane djece u visokokonfliktnim razvodima nije znanstveno utemeljeno i da će nam poslati vanjsku evaluaciju. Dakle, ne samo da je bio informiran, nego je i jasno pokazao na čijoj je strani. Tek poslije sam iz medija doznala da je glavni urednik portala u stranci Možemo, te da njih dvojica već godina surađuju kroz svoje udruge. Mjesecima prije ovog razgovora s gradonačelnikom, mene i moju djecu kao i neke djelatnike Poliklinike su razni ljudi presretali i napadali i na ulici, nakon što je krenula hajka s tog portala.

U ime obitelji: Kakve su sve optužbe iznošene protiv Vas i koliko je medijska hajka potrajala?

Prof. Buljan Flander: Usprkos tome što smo novinarki i glavnom uredniku portala dostavili točne informacije o našem radu, iz tjedna u tjedan su se pisale grozne laži o nama. Napalo se na mene i Polikliniku iz svih oružja, pa je tako pisano da „proizvodimo“ ogroman broj otuđene djece kako bismo zlostavljanim majkama oduzimali djecu i davali ih očevima zlostavljačima. Novinarku ni taj portal nije zanimala činjenica da Poliklinika kao zdravstvena ustanova niti daje niti oduzima djecu. Iz cijele priče o „ogromnom“ broju otuđene djece izašla je istina tek poslije na zahtjev saborskog odbora, a koja nikad nigdje nije objavljena, da je u zadnjih 18 mjeseci mog mandata u Poliklinici utvrđeno samo 10 djece kao otuđene od svojih roditelja. U sedam slučajeva su otuđitelji bili očevi, a u samo tri slučaja majke. U inspekcijskom nalazu Ministarstva zdravstva nakon moje ostavke rečeno je da nisu utvrđene nepravilnosti i sve je rađeno u skladu s pravilima struke. Evidentno je da se radilo o konstrukcijama koje nemaju nikakvo uporište u stvarnosti, kao i da je jedini cilj bio maknuti mene s mjesta ravnateljice ustanove koja štiti zlostavljanu djecu, a ne roditelje.

Nakon moje ostavke prestali su svi napadi na Polikliniku, uopće se više ne spominju svi ti nalazi Poliklinike koje su dosad pisali stručnjaci Poliklinike, kao da sam ja sama napisala   25 000 multidisciplinarnih nalaza.

U ime obitelji: Medijska hajka vođena protiv Vas bila je dakle politički motivirana, a između ostalog, napadnuti ste i zbog svoje javno deklarirane katoličke vjere. Što Vam se točno spočitavalo?

Prof. Buljan Flander: Osim kao  ravnateljica, znanstvenica, psihoterapeutkinja i klinički psiholog, napadnuta sam i kao vjernica. Moju vjeru je novinarka koristila kao svoj argument da pojača dojam u javnosti da kao vjernica nisam stručna niti znanstvena.  Pretpostavka je valjda da su vjernici nazadni pa ne mogu biti znanstvenici, psihoterapeuti, kliničari, ravnatelji… Napominjem da sam i u komunizmu, a radila sam od 1980. u Dječjoj bolnici u Klaićevoj kao psiholog, uvijek nosila križić oko vrata, i apsolutno nikad nisam zbog toga doživjela nikakvu neugodnost, prozivku, niti me je ikad itko kao psihologinju pitao išta o tome. Očito se napad na mene kao vjernicu dogodio u momentu kad je došlo do sprege politike i odiuma prema vjernicima.  Nažalost, u 2021. godini u slobodnoj Hrvatskoj smatram da su mi prekršena ustavna prava na slobodu vjeroispovijedi, jer je moja vjera postala predmet omalovažavajuće poruke o mojoj stručnosti i znanstvenosti u javnom napisu u jednom mediju. Uvijek ponosno ističem da mi vjera značajno pomaže u mom radu i u nošenju s teškim pričama koje čujem od djece s kojom radim, posebno kad je riječ o teškim traumama seksualnog zlostavljanja. I istraživanja potvrđuju da su vjera i zahvalnost značajni faktori otpornosti u zaštiti mentalnog zdravlja.

U ime obitelji: Smatrate li da je Vaše pravo na slobodu vjeroispovijedi povrijeđeno? Jeste li podnijeli tužbu protiv novinarke koje je predvodila hajku?

Prof. Buljan Flander: Da, protiv novinarke portala i glavnog urednika portala sam podnijela tužbu, proces je već započet.

U ime obitelji: Je li analizirani slučaj jedini put da ste kao djelatnica u zdravstvu i građanka bili diskriminirani prema vjerskoj osnovi?

Da, jedini put.

U ime obitelji: Prema podacima koji su prikazani u ovom Izvješću tijekom 2021. i 2022. godine liječnici i zdravstveni djelatnici su, uz svećenike, bili najnapadanija profesija po vjerskoj osnovi u Hrvatskoj. Što mislite zašto je tome tako?

Prof. Buljan Flander: Liječnici su tijekom pandemije posebno bili istaknuti, pa se napad na njihovu vjeru koristio da bi ih se, kao i mene, difamiralo kao stručnjake i znanstvenike.

U ime obitelji: Tijekom 2021. godine nisu jenjavali napadi na liječnike u kontekstu pandemije pa se primjerice uglednim liječnicima spočitavalo pohođenje svetih misa, dok je 2022. godina donijela do sada možda i najbrutalnije medijske i institucionalne napade na pravo na priziv savjesti liječnika. Kako komentirate ove slučajeve?

Buljan Flander: Smatram da su pojačani napadi na vjernike liječnike i zbog priziva savjesti vezani uz „dozvolu“ politike i političara i svjetonazor koji se nameće iz Europske unije.

U ime obitelji: Koji su, prema Vašem mišljenju, faktori u društvu koji najviše utječu na atmosferu diskriminacije i diskriminaciju prema vjerskoj osnovi?

Prof. Buljan Flander: Općenito vlada jedna negativna atmosfera u društvu, govor mržnje i netolerancija s najviših političkih razina pa naniže. Mnogi komentiraju kulturu i poniznost kakvu pokazuje Zlatko Dalić u svojem ophođenju prema svima, a to bi trebao biti standard ponašanja i u javnosti i u obitelji, koji bi onda i našoj djeci bio primjer. Drago mi je da izbornik Dalić otvoreno govori o tome koliko se u svom radu oslanja na snagu vjere.

U ime obitelji: Što mislite kako bi se u hrvatskom društvu mogla podići razina vjerske tolerancije?

Prof. Buljan Flander: Vjernici bi trebali biti glasniji u zaštiti svojih prava, te bi trebali biti više prisutni i izvan katoličkih medija i specijaliziranih emisija. Naš se glas treba čuti, kako ne bi glasna manjina i dalje propagirala priču da su vjernici zatucani i nazadni pa da zbog toga ne mogu biti dobri znanstvenici i stručnjaci. Nakon odlaska iz Poliklinike nastavila sam raditi u svojoj privatnoj psihoterapijskoj praksi, a kao redovita profesorica predajem na zagrebačkom i osječkom sveučilištu te još nekim fakultetima. I dalje držim edukacije u zemlji i inozemstvu, i nikome, niti mojim klijentima niti studentima niti edukantima, ne smeta moja vjera niti me itko o tome propituje, jer im moje znanje, stručnost i kliničko iskustvo nisu vezani uz vjeru.

Budući da je slučaj prof. dr. Buljan Flander rezultirao njezinom ostavkom i otkazom, svakako predstavlja jedan od slučajeva u kojima se pravo na slobodu vjeroispovijedi kršilo s najozbiljnijim posljedicama. Diskriminacija tadašnje ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i maloljetnika kao katolkinje počinjena je u sprezi medijskih i političkih moćnika u cilju njezine potpune osobne i profesionalne diskreditacije. Ovaj sramotni primjer dokazuje razmjere posljedica do kojih dolazi kada se u javnom diskursu poseže za netolerantnim, mrziteljskim i stereotipnim prikazivanjem vjernika, na način vrlo sličan onome koji je u komunističkoj Jugoslaviji javno deklariranim vjernicima gotovo uvijek onemogućavao napredovanje u njihovoj profesiji.

b) Napadi na svećenike i biskupe

Dana 10. siječnja 2022. sisački biskup mons. Vlado Košića na blagdan Krštenja Gospodinova predslavio je svetu misu u Gvozdanskom povodom 443. obljetnice herojske protuosmanske obrane kaštela Gvozdansko. Biskup je u homiliji između ostalog istaknuo da su hrvatski narod tijekom povijesti tlačili Turci, komunisti i Srbi, a sada su mu najveći neprijatelji potres, pandemija i demografsko pustošenje. Biskup je u dijelu propovijedi istaknuo:

„Ta borba do kraja resila je i resi naš hrvatski narod, bilo da su nas tlačili Turci, bilo komunisti, bilo Srbi. Sve smo te zulume, progone i agresije hrabro odbijali, jer smo imali pojedince koji su nas vodili u tom otporu i borbi za svoju zemlju. Danas nema više pred Gvozdanskim i Hrvatskom ni Turaka ni komunista ni Srba (ako nekih i ima, pritajili su se). Pa ipak naš je opstanak i na Banovini i u domovini Hrvatskoj na neprestanoj meti neprijatelja te se i te kako za njega i danas trebamo boriti.“^[47]

Zbog navedenog dijela propovijedi biskup Košić našao se u središtu javne hajke. Medijski i politički nosioci hajke nastojali su ga prikazati u što negativnijem svjetlu. Ovaj slučaj serije javnih napada na biskupa Košića izdvojen je kao ogledan primjer načina na koji se u javnom prostoru namjerno netočno i zlonamjerno interpretiraju propovijedi i izjave biskupa i svećenika. Te također kao ogledan primjer standardiziranih optužbi kojima se biskupe i svećenike u javnom prostoru nastoji prikazati u što lošijem svjetlu.

Dana 12. siječnja 2021. na portalu Tris, Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik izabran na listi Mosta, danas predsjednik Gradskog vijeća grada Zadra izabran na listi Socijaldemokratske partije, referirao se na propovijed  sisačkog biskupa.  Vučetić je iz nepoznatog razloga biskupa nazvao izdajicom te je u članku istaknuo da ne vjeruje u Košićeva boga, a za biskupa piše:

„Kako je poznat kao čovjek specifične vjere, eventualno bi tlačenje mogao oprostiti potresu. D. Kordiću nema što opraštati, taj je, bez sumnje, aktivno provodio Košićeve politike “kršćanske ljubavi”. Zato mu je i ljubio ruke. Poznato je da ruke simboliziraju sve ono što je čovjek u životu činio. Košić je zapravo poljubio Kordićeve čine kao vlastite čine. Te čine je Košić posvojio i oni su postali njegovi čini.”^[48]                                  

Dana 12. siječnja 2021. povjesničar Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u nastupu na N1 televiziji napao je biskupa Košića zbog iste propovijedi zbog koje je bio meta napada i Marka Vučetića. Uz mnoge druge uvrede, za Klasića je biskup „…uvijek sramota, a sada je posebna sramota.” Uz napad na biskupa Košića, Klasić je ustvrdio i da vrh Katoličke Crkve misli isto kao i biskup Košić jer Hrvatska biskupska konferencija nije osudila Košićev navod da su se Hrvati sukobljavali s Turcima, komunistima i Srbima. ^[49] Uzevši u obzir Klasićevu često u javnom prostoru zastupanu tezu da je Domovinski rat u Hrvatskoj imao karakter građanskog rata,^[50] odnosno prema tome ratovanje hrvatskih snaga s pobunjenim Srbima, čini se apsurdnim da Klasić zbog ove izjave kritizira biskupa Košića.

Dana 15. siječnja 2021. portal Lupiga prenosi difamirajući članak fratra Drage Bojića s bosanskohercegovačkog portala Polis o biskupu Košiću u kojem ga napada kako slijedi:  „(…) poznat je po opravdavanju ustaškog pokreta i po podržavanju ratnih zločinaca, a hrvatsku javnost je ovih dana ponovno šokirao s propovijedi na misnom slavlju u župnoj Crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom na blagdan krštenja Gospodinova 10. siječnja.”^[51]

Dana 24. siječnja 2021. bivši protestantski pastor i aktualni kolumnist portala Index.hr Željko Porobija u članku za portal Indeks.hr pridružio se pokrenutoj lavini medijskog blaćenja biskupa Vlade Košića. U svom ga je članku također  omalovažavao  dovodeći njega i Crkvu u kontekst bogaćenja, pa tako obraćajući se Košiću u drugom licu piše: „Ili je sva tajna, crni moj biskupe, u tome što od sveg tog novca koji su ovi revno pokrali, pritom riskirajući živote običnih ljudi – i Hrvata i naših vjekovnih susjeda Srba – nešto kapne i u škrabicu? Ono, milijardica kunića godišnje pa se, kako vele ljudi iz tvog rodnoga kraja, ne bi šteli zamerati. Ništa, onda uživaj u novcima, Vlado. Ali nas nemoj gnjaviti Evanđeljem u koje ni sam ne vjeruješ.”^[52]

Svi istaknuti napadi na sisačkog biskupa Vladu Košića primjer su kreiranja strukturirane difamacijske kampanje koja se jednakom žestinom događa gotovo svaki put kada se u javnosti pojavi izjava nekog klerika koja iz pozicije kršćanskog nauka na kritički način progovara o hrvatskoj društvenoj stvarnosti. Rečenica oko koje se vrti cijela difamacijska kampanja izvučena je iz konteksta, a treba je promatrati prije svega u kontekstu obljetnice zauzimanja kaštela Gvozdansko od strane Osmanlija 1578. godine kada su se malobrojni preostali i višemjesečnom opsadom izmoreni branitelji zajedno sa svim civilnim stanovništvom smrznuli u utvrdi koju su odlučili braniti pod svaku cijenu.^[53] To je stradanje biskup povezao s Domovinskim ratom do kojega je došlo tako što je dio srpskog (!) stanovništva u Hrvatskoj podigao oružanu pobunu protiv demokratski i legitimno izabrane hrvatske vlasti, a ta pobuna poslije je prerasla u otvorenu agresiju tzv. Jugoslavenske narodne armije pod kontrolom srbijanskih (!) vlasti i srpskih (!) paravojnih postrojbi na samostalnu Republiku Hrvatsku pri čemu je okupiran i prostor na kojem se nalazi kaštel Gvozdansko.

Zbog toga što je u propovijedi povezao situaciju bremenite prošlosti prostora o kojem je govorio s aktualnom situacijom Vlado Košić je najprije od strane Marka Vučetića poistovjećen s ratnim zločinom za koji je na temelju zapovjedne odgovornosti osuđen nekadašnji potpredsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Dario Kordić, zatim je prozvan protivnikom srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve od strane Hrvoja Klasića da bi od strane Drage Bojića bio klasificiran kao „poznat po opravdavanju ustaša“ te konačno u sumanutom članku bio bez ikakvih argumenata i podataka od Željka Porobije prozvan uživateljem „milijardice“ kuna hrvatskog državnog proračuna. Nevezano za temu o kojoj se doista radi, a tema je herojska obrana Gvozdanskog koju Ive Mažuran s pravom uspoređuje s bitkom u Termopilskom klancu, proces napada uvijek ima istu logiku.

Crkva ili osoba koja je nastupa s Crkvene pozicije okrivljava se za hrvatski ekspanzionistički nacionalizam i poistovjećuje sa svime što se smatra negativnom pojavnošću u hrvatskoj politici,  optužuje se za mržnju, isključivost i netrpeljivost, zatim se Crkvu nastoji povezati s nekim od totalitarnih poredaka te se konačno Crkvu krivi za bogaćenje, korupciju i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj koja je navodno uzrokovana enormnim izdvajanjem novca poreznih obveznika za Crkvu.

Ako se cijela slika rasprave o društvenoj ulozi Crkve može svesti na svega nekoliko perpetuirajućih tema i ako uočimo da napadi rijetko govore o stvarnom problemu koji je postavljen (vidi primjer napada na biskupa Šaška i saljskog župnika), a češće su usmjereni na poopćeni, materijalno i informativno nedokumentirani set argumenata utemeljenih na stereotipima i neistinama, opravdano se možemo zapitati imaju li rasprave o pojedinim pitanjima ikakav smisao osim diskreditacije i minorizacije Crkve?

Javnu medijsku hajku zbog izgovorene riječi prije svega upućene okupljenim vjernicima unisono su poveli kolumnisti – teolozi i povjesničar koncentrirajući se pri tome na etiketiranju, a ne na iznošenju protuargumenata koji bi opovrgavali riječi biskupa Košića. Na temelju toga, ali i na temelju uvida u shematizirani spektar anticrkvenih optužbi, jasno se može uvidjeti diskriminatorna kampanja diskreditacije, etiketiranja i sotonizacije Katoličke Crkve koja se na ovom primjeru može uočiti jednako kao i na primjeru progona Crkve u vrijeme komunističkog režima, osobito na primjeru medijske difamacijske kampanje koja je prethodila uhićenju zagrebačkog nadbiskupa Stepinca 1946. godine.^[54] Zabrinjavajuće je da je suvremena medijska scena koja bi u atmosferi društva liberalne demokracije morala biti slobodna od predrasuda i usmjerena na objektivno informiranje, i dalje obilježena obrascima totalitarne propagande koja etiketiranjem totalitarnih sklonosti i nacionalnog šovinizma želi prikriti vlastite totalitarne nazore i postupke.

Studijom slučaja koja prati dinamiku javnih napada na sisačkog biskupa Vladu Košića pokazano je da se u zlonamjernim interpretacijama riječi biskupa i svećenika mogu uočiti zakonitosti difamacijske kampanje koja se sustavno provodi prema ustaljenom propagandnom obrascu. Za studiju slučaja izdvojen je sisački biskup zato što, vjerojatno zbog izravnog načina komunikacije o važnim društvenim pitanjima, velik dio medija gotovo  svaki istup i djelovanje biskupa Košića nastoji prikazati  a priori negativno. Vjerojatno s ciljem da odustane od aktivnog uključivanja u važna društvena pitanja – što mu dopuštaju i crkveni i svjetovni zakoni, a vjernici od njega očekuju.

Dana 8. siječnja 2021. novinarka Višnja Gotal na portalu Jutarnjeg lista objavljuje tekst u kojem se na temelju nepotpunih i jednostranih informacija podmeće da župniku topuske Župe Pohoda Blažene Djevice Marije, fra Goranu Rukavini, smeta kamion parkiran pored župne kuće kojim se dopremala hrana koja se spremala za pravoslavne vjernike stradale u potresu. Prozvani se župnik javio u redakciju Jutarnjeg lista odbacujući navedeno kao neutemeljeno i netočno. Župnik vjeruje da im je jedini cilj narušiti njegov ugled kao župnika, potaknuti podjele u društvu i stvaranje pogrešnog dojma u javnosti. Ističe kako je čitavo vrijeme aktivno uključen u pružanje pomoći svojim župljanima i stanovnicima općine Topusko, Gline i okolice koje ni u jednom trenutku nije dijelio po vjerskoj niti drugoj pripadnosti te da je zamolio premještanje kamiona s hladnjačom na sigurniju stranu jer je neprekidno radio te bučio po noći i uzrokovao vibracije tla.

Dana 25. travnja 2021. pater Dominik Gerbic održao je svetu misu koju je izravno prenosila Hrvatska radiotelevizija. U propovjedi je kritizirao zatvaranje crkava u vrijeme koronakrize te je govorio o kardinalu Stepincu, politici, političarima i dr. Velik dio medija pokrenuo je pravu hajku na svećenika. Osim brojnih hrvatskih medija, u hajci su sudjelovali čak i srpski mediji koji govore o ustaškoj misi i klerofašizmu uživo na nacionalnom servisu. Sam se HRT ogradio od stavova patera Gerbica. Razlog hajke na patera Gerbica bila je, između ostaloga, sljedeća izjava: „Po uzoru na našega pastira trebaju biti ne samo svećenici nego i političari. Jer većina njih kažu da su katolici. Za njih vrijede ista pravila kao što vrijede i za mene i za vas. A što se događa? Svako naše ‘da’, pa reći ću to, i za HDZ, i SDP, i Možemo! i svim lijevima je ‘ne’ za Hrvatsku! I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći iz tog simulakruma, iz privida vjere, i ući u stvarnost onoga što se zove Isusom, dobrim pastirom”.^[55] Mediji u Hrvatskoj uglavnom su Gerbicu zamjerili spominjanje političkih stranaka:

• Slobodna Dalmacija: „Sramota na ekranima: svećenik na misi koju je prenosila televizija spominjao ‘bradate sveštenike opasnih namjera‘, davao upute za izbore. HTV se žurno ogradio!“[56]
• Večernji list: „Svećenik na misi koju je prenosio HRT davao upute za koga ne glasati, HRT se ogradio od njega“[57]
• Jutarnji list: „Crkva se slaže s idejama patera Gerbica, u njegovoj viziji jedna druga stvar im je problem“[58].

Srbijanski mediji s druge su pak strane Gerbicu spočitavali što je u propovijedi spomenuo blaženog Alojzija kardinala Stepinca:

• Kurir: „ŽUPNIK GREBIC O STEPINCU: Dao je krv i položio život štiteći nas od komunista! Ugrožavaju nas bradati sveštenici opasnih namera!“[59]
• Informer: „(VIDEO) USTAŠKI PIR NA HRT, SVEŠTENIK DOMINIK GERBIC VELIČAO STEPINCA, A SVEŠTENIKE SPC NAZVAO BRADATIM ZLOČINCIMA!“[60]
• Novosti: „USTAŠKA MISA NA HRT-U: Skandalozan govor hrvatskog sveštenika, klerofašizam uživo na nacionalnom servisu!“[61]

Dana 1. svibnja 2021. medijskom linču bio je izložen župnik Sali Tomislav Vlahović zbog, kako su pisali mediji, vješanja zastave s „ustaškim“ sloganom „Za dom spremni“.[62] Župnik Vlahović je 1. svibnja 2021. u povodu godišnjice vojnoredarstvene akcije Bljesak osobno izvjesio na zgradi Župe Sali na Dugom otoku zastavu HOS-a s njihovim službenim sloganom „Za dom spremni”. Radi se o službenom pozdravu Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) koje su ostvarile izrazito velik doprinos u obrani Hrvatske na samom početku Domovinskog rata i čiji su pripadnici regularni hrvatski branitelji po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja (čl. 2., st. 1.). Navedenu zastavu s grbom  HOS-a dopušteno je rabiti u Republici Hrvatskoj u svrhu komemoriranja žrtava Domovinskog rata koje su poginule noseći istaknuti grb.[63] Na temelju toga može se ustvrditi da su mediji prešutjeli cjelovitost informacije te na taj način manipulirali javnošću u cilju diskreditacije katoličkog svećenika.

Dana 19. kolovoza 2021. Drago Pilsel je na svom Twitter profilu ustvrdio: „Svugdje se javljaju biskupi, kao u Irskoj, koji apeliraju na pomoć afganistanskim bjeguncima i izbjeglicama. Ovi naši, pak, s Plenkovićem pripremaju Stepinčev desant na Izrael.”[64]

Dana 11. rujna 2021. na portalu Novosti čiji je izdavač  Srpsko narodno vijeće koje godišnje za izdavanje Novosti iz državnog proračuna dobiva najmanje 3,5 milijuna kuna, nešto manje od pola milijuna eura,[65] a za čije je izdavanje odgovorna osoba, za izdavača, saborski zastupnik Samostalne srpske demokratske stranke koja je dio vladajuće većine u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac, novinar Hrvoje Šimičević konstruira priču o objavi jumbo plakata od strane predsjednika Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja Gorana Macure, koji pozivaju građane pravoslavne vjeroispovijedi da se na Popisu stanovništva izjasne kao Hrvati i pripadnici Hrvatske pravoslavne crkve, konstruirajući da je arhiepiskop Hrvatske pravoslavne Crkve Aleksandar: „S biskupom Vladom Košićem blagoslovio onu izgrađenu kuću na Baniji koja je po svemu sudeći dovela do uspostave financijsko-organizacijskih veza što su rezultirale naknadnim plakatnim aktivnostima.”[66] Premda je Šimičević kao financijera kampanje naveo australskog poduzetnika hrvatskih korijena Marka Franovića, nije ispustio iz vida bez ikakvih dokaza iznijeti tezu da je u financiranje plakata uključena i Katolička Crkva preko biskupa Košića. Novinar Šimičević ove je netočne informacije plasirao u javnost, po svemu sudeći, na temelju  osobne netrpeljivosti i predrasuda prema Katoličkoj Crkvi.

Dana 10. listopada 2021. portal Index piše o mladom splitskom svećeniku don Mihaelu Jelaviću Jurišiću, negirajući svećeniku pravo na iznošenje stavova o koronavirusu, maskama i cijepljenju putem društvene mreže Facebook, tj. Facebook stranice njegove župe. Portal ga optužuje za širenje „antivakserstva” već u samom naslovu članka: „Svećenik širi antivakserstvo na župnoj stranici…”.[67] Don Jurišić je na Facebook stranici župe podijelio objavu Marina Miletića, saborskog zastupnika Mosta, koji je poručio stožeru civilne zaštite da će doživjeti otpor jer nisu htjeli slušati zdrav razum.

Dana 24. studenoga 2021. novinar Vedran Sršen na bosanskohercegovačkom portalu Tačno.net netočno je naveo što je pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, rekao  u propovijedi u Vukovaru, na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Bez temelja u izrečenom, Sršen je biskupa Šaška optužio za „politički obojenu propovijed“ u kojoj „veliča fašizam” zalažući se za pozdrav „Za dom spremni”.[68] Biskup Šaško se, međutim, referirao na  simbole koji su hrvatski vojnici koristili u Domovinskom ratu istaknuvši da je kod odluke o prihvatljivosti simbola „dovoljno vidjeti koje su i kakvo znakovlje nosili ljudi koji su Vukovar razarali, a koje su znakovlje nosili na odorama ljudi koji su Vukovar branili, štitili živote prinoseći svoje živote”.[69] Kao i u slučaju saljskog župnika i u slučaju vukovarske homilije biskupa Šaška došlo je do namjernog poopćavanja u kojem se HOS i njegove simbole poistovjećuje s ustaštvom – inače retorika kojom su se velikosrpski osvajači koristili tijekom osvajačkog pohoda na Republiku Hrvatsku.  Na ovaj se način Crkva etiketira kao podržavateljica ustaštva, a time i nacizma i fašizma što je neutemeljeno u argumentima i stvarnom stanju. Ova optužba bila je jedna od glavnih okosnica komunističke propagande protiv Katoličke Crkve u razdoblju od 45 godina komunističkog režima u Hrvatskoj.

Zanimljivo je primijetiti kako su lažne i manipulativne optužbe na račun biskupa Šaška objavljene upravo na portalu Tačno.net za čije je objavljivanje zaslužno mostarsko udruženje pod nazivom „Centar za kritičko mišljenje“.[70] Kako se navodi na portalu, udruženje je financirano od strane američkih organizacija National Endowment for Democracy i United States Agency for International Development, bosanskohercegovačkog Centra za promociju civilnog društva, slovenske organizacije Otvorena mreža te njemačkih organizacija Forum Ziviler Friedensdienst i Heinrich Böll Stiftung, zaklade koju je osnovala i podupire njemačka stranka Zeleni.[71]

Napadi na katolički nauk i vjeru odnose se na namjerno lažno ili pogrešno tumačenje katoličkog nauka, povijesnih činjenica ili vjerskih istina s ciljem da se druge navede na krive zaključke ili da se difamira i omalovaži Katoličku Crkvu i vjeru.

a) Lažno prikazivanje i ismijavanje katoličkog nauka

Dana 15. kolovoza 2021. Petar Kuzmič, pentekostni pastor u Prekomurju u Sloveniji, na portalu Autograf Drage Pilsela umanjuje vrijednost i štovanje Gospe u Hrvatskoj i vrijeđa vjernike. Navodi da „Velika Gospa nije svekršćanski nego rimokatolički marijanski blagdan najvjerojatnije poganskog podrijetla”, te „Bogu hvala što jedan od nepotrebno prekobrojnih državnih blagdana – blagdan Velike Gospe – ove godine pada u nedjelju. Ovaj put nam vjera ne može služiti kao izgovor za nerad.”^[72]

Dana 10. rujna 2021. Bojana Guberac na portalu Lupiga piše o „cancel kulturi”, tj. kulturi otkazivanja u kojoj se neke osobe cenzurira u javnom prostoru zbog iznošenja stavova koji se smatraju spornima. Guberac u članak ugrađuje i razgovor sa satiričarem Bornom Sorom koji izvrće nauk Katoličke Crkve i tvrdi da bi katolici progonili biskupe koji ne podržavaju zlostavljanje žena: „Kod nas biskup izađe van i kaže da su žene štrace jer se karaju prije braka. Kod nas je to normalno. Biskup da izađe van i kaže da muškarce odgajamo da zlostavljaju žene i da je Crkva kriva za to, vrištali bi vjernici da je komunistički pop i da se goni u pravoslavlje ako ne voli katoličanstvo“.[73]

Dana 8. listopada 2021. u emisiji RTL Direkt povodom tragične smrti 15-godišnjeg dječaka zbog neprimanja adekvatne medicinske skrbi u hinduističkom hramu kraj Pule objavljen je prilog koji prikazuje odnos pojedinih religija prema nekim medicinskim zahvatima koji su u suprotnosti s naukom tih religija. U prilogu se navodi: „Jehovini svjedoci ne žele primiti krv, scijentolozi ne piju lijekove. Katolički liječnici protive se medicinski potpomognutoj oplodnji, ne izvode pobačaje, pacijenticama ne prepisuju „tablete za dan poslije“. Vjernici svih religija vjeruju da liječi Bog.“^[74] Ovom manipulativnom tvrdnjom kojom se medicinski verificirani i nužni postupci liječenja uspoređuju s pobačajem koji se ni po kojoj osnovi ne može svesti pod nužnu medicinsku njegu, katolički nauk pristrano je diskreditiran i relativiziran te stavljen u ravan s nepovezanim odredbama sekti/religija, a sve sa ciljem blaćenja nauka Katoličke Crkve koji kontinuirano, kroz tisućljeća štiti pravo čovjeka na život od začeća do prirodne smrti.

b) Iznošenje neistina o blaženom Alojziju kardinalu Stepincu

Početkom 2021. kontroverzni film „Dara iz Jasenovca” srbijanske produkcije bio je kandidiran za filmsku nagradu Oscar koji na koncu nije dobio.^[75] Osim što je obilježen snažnom mitologiziranom propagandnom manipulacijom i izvrtanjem gotovo svih povijesnih činjenica, kritičari su film ocijenili izrazito antihrvatskim i antikatoličkim. U filmu se tako bez ikakvog utemeljenja u stvarnim događajima časne sestre prikazuju zlostavljačicama djece u logoru Jasenovac, dok se na zidovima prostorija logora kraj slike poglavnika Ante Pavelića, vođe marionetske, ustaške Nezavisne Države Hrvatske, mogla uočiti i slika nadbiskupa Stepinca što nema apsolutno nikakvo utemeljenje u povijesnim izvorima i predstavlja namjernu i svjesnu obmanu.^[76] Ovaj film koji se ne može klasificirati nikako drugačije nego kao groteskno velikosrpsko propagandno poigravanje s traumama žrtava ustaškog terora, osobito je angažiran na lažnom i u izvorima neutemeljenom prikazivanje Katoličke Crkve i njezinih službenika – časnih sestara i svećenika kao suradnika i provoditelja zločina čime se suvremena velikosrpska propaganda dosljedno nastavlja na ideološku potku komunističke propagande.

Dana 3. veljače 2021. episkop pakračko-slavonski vladika Jovan Ćulibrk sudjelovao je u emisiji „Pressing” N1 televizije. Na pitanje voditelja Ilije Jandrića, što zamjera nadbiskupu Stepincu, odgovorio je, suprotno svim činjenicama koje se znaju o nadbiskupovoj osobi, djelovanju i životu: „To što se desilo u NDH-a je jedna duboka, preduboka rana, vrišteća do neba i nemam osjećaj da je on tu ranu doživio.”^[77]

Dana 11. veljače 2021. TV kritičarka Zrinka Pavlić na Tportalu donosi kritiku filma Višnje Starešine  „Stepinac: kardinal i njegova savjest”.  Starešina je u svom filmu između ostalog donijela svjedočanstava više Židova u čijem je spašavanju ili spašavanju članova njihovih obitelji sudjelovao kardinal Stepinac, suprotstavljajući se ustaškim vlastima. Sam se dokumentarni film  temelji na impozantnoj količini arhivskoga gradiva i intervjua s velikim brojem sugovornika. No, Pavlić tvrdi da autorica filma pristrano prikazuje kardinala Stepinca, donoseći samo njegove pozitivne strane. Novinarka tako ustraje u ponavljanju tobožnjih neodređenih teza o zagrebačkom nadbiskupu kao kompleksnoj i kontroverznoj povijesnoj ličnost te tvrdi da će „tek dokumentarni film koji će se pozabaviti i njegovim ‘lošim stranama i postupcima’ biti nepristran“.^[78] Premda Starešini zamjera pristranost, kontraargument Stepinčevu djelovanju kako je prikazano u filmu ne pronalazi.

Dana 18. veljače 2021. novinar Marinko Čulić na portalu Novosti, čiji je izdavač Srpsko narodno vijeće, a odgovorna osoba, za izdavača političar i saborski zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac, u članku „Štepinčevo” (kako autor pogrdno naziva Stepinčevo, tj. „propagandno štepovanje najnižeg promidžbenog ranga”), između ostaloga što navodi o Katoličkoj Crkvi i Stepincu, osvrće se i na kanonizaciju Stepinca, pa poručuje Kaptolu: „… neka se okane ćorava posla, jer Stepinac nije simbol moderne antifašističke Katoličke Crkve kakva danas dominira u Njemačkoj i šire u Europi. A s njima je još i puno gore, jer su simbol retrogradne Crkve, kojoj je hrvatski fašizam bio dovoljno dobar da ga opsesivno žele vratiti u život”.^[79]

Dana 21. veljače 2021. Aleksandar Stanković, voditelj HRT-ove emisije „Nedjeljom u 2”, oprostio se na svom Facebook profilu od kantautora Đorđa Balaševića, povezujući smrt poznatog srpskog pjevača s velikosrpskim napadima na proglašenje svetim  blaženog Alojzija Stepinca.  Stankovićeva objava „Beatifikacija. Balašević IN, Stepinac OUT”,  izazvala je oštre reakcije brojnih korisnika ove društvene mreže.^[80]

Dana 23. veljače 2021. portal Lupiga prenosi s bosanskohercegovačkog portala Polis članak jajačkog franjevca Drage Bojića kojemu je zbog iznošenja političkih stajališta zabranjeno predavanje na sarajevskom teološkom fakultetu. U članku se uspoređuju blaženi Alojzije Stepinac, svećenik Svetozar Rittig i fra Josip Markušić. Podsjećamo, Polis je portal za društvena, kulturna i religijska pitanja koji sebe opisuje kao „integrirajuće i dijaloški nastrojen“, a financiraju ga brojne inozemne fondacije i zaklade. U članku se iznose brojne neistine i paušalne ocjene kojima se omalovažava kardinal Stepinac i vrijednost njegovih djela. Potpuno suprotno činjenicama, ocjenjuje se da štovanje blaženog Alojzija Stepinca među hrvatskim katolicima nije zaživjelo unatoč tome što Crkvena hijerarhija ulaže velike napore da ga približi običnim vjernicima. Autor na temelju parcijalnih a priori zaključaka donosi nelogične sudove o životu i djelu nadbiskupa Stepinca tvrdeći između ostalog i: „Jednako je neprihvatljivo, i u etičkom i u povijesnom smislu, Stepinčevu podršku ustaškoj državi pravdati ondašnjom „vatikanskom politikom…“. Bojić nigdje nije objasnio na temelju čega donosi sud da je Stepinac podržao ustašku politiku.^[81]

Dana 19. ožujka 2021. bivši mitropolit zagrebačko-ljubljanski, patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Porfirije,  u Dnevniku HTV-a izjavio je da je patrijarh Irinej, kada je kardinala Stepinca opisao kao „ustaškog vikara”: „samo izrazio nedoumice u vezi s kanonizacijom Stepinca“. Rekao je kako u rukama ima pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su „duboko problematična”.

„O sadržaju svih pisama nadbiskupa Stepinca papi Piju XII. stručnjaci su rekli svoj sud – teološki i povijesni. Ni u jednom pismu nema ništa protiv kršćanske vjere i ćudoređa. Nema u njima problematičnih mjesta; ne daju povod za prijepore – još manje za sumnju u čistu savjest i svetački značaj Alojzija Stepinca”, istaknuo je msgr. prof. dr. sc. Juraj Batelja.^[82]

Nastavljajući se na neutemeljene optužbe patrijarha Porfirija, u ožujku 2021. povjesničar Hrvoje Klasić na N1 ponavljao je tvrdnje patrijarha Porfirija: neutemeljeno je govorio o pismima nadbiskupa Stepinca upućenima papi Piju XII. ne iznoseći detaljno niti kontekst niti cjelovit sadržaj pisma, a dovodeći u sumnju Stepinčevu čestitost.^[83]

Dana 21. travnja 2021. u razgovoru s novinarom Dragutinom Štavljaninom, za Radio Slobodna Evropa, Ivo Goldstein je ustvrdio da iako se Crkva u načelu protivila rasno utemeljenim ideologijama, pa tako i ustaštvu, Katolička Crkva u Hrvatskoj i Stepinac odabrali su bliskost nacifašističkoj strani. Po njemu, Katolička Crkva ne može pobjeći niti od odgovornosti za tzv. prekrštavanje Srba, te iznosi još niz pristranih ocjena uperenih kako protiv kardinala Stepinca tako i protiv Crkve u cjelini.^[84] Dodajmo samo činjenicu da je Stepinčevu krivnju za takozvano prekrštavanje Srba, a zapravo vjerske prijelaze s pravoslavne na katoličku vjeru na montiranom sudskom procesu argumentima i stvarnim Stepinčevim pismima i porukama opovrgnuo Stepinčev branitelj dr. Ivo Politeo. Premda je činjenica da je Stepinac u zajedništvu s ostalim biskupima, dao naputak svećenicima da omoguće vjerski prijelaz pravoslavcima koji to žele, Stepinčeva je misija glede takozvanog prekrštavanja bila  samo jedna : spasiti što veći broj života što se bjelodano može razaznati već i ako uzmemo u obzir činjenicu da je nadbiskup uputio svećenike da prijelaz omoguće svakome tko ga zatraži bez poštovanja odredbi kanonskog prava te je ukazao da pravoslavcima ostavlja mogućnost povratka na pravoslavlje kada za njih opasnost prestane. ^[85] Unatoč totalitarnom karakteru Stepinčeva suđenja, njegov branitelj nije se libio iznijeti činjenice i o ovoj točki optužnice, dok se unatoč demokratskom karakteru suvremene Hrvatske, Goldstein i dalje ne libi fiktivnim dokazima montiranog sudskog procesa  još jednom suditi Stepincu, pa onda u maniri komunističke partije i cijeloj  Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu.

Dana 25. travnja 2021. povjesničar Hrvoje Klasić u intervjuu Dnevnom avazu o Stepincu iznosi neistinu da je Stepinac svim srcem podržao osnivanje NDH. Istina je  da je Stepinac branio pravo hrvatskog naroda na njegovu državu, a ne NDH, kako je objasnio msgr. prof. dr. sc. Juraj Batelja.^[86]

Dana 2. svibnja 2021. patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Porfirije Perić, nastavlja napadati blaženog Alojzija Stepinca u beogradskim Novostima, ponavljajući da ima problem s određenim Stepinčevim postupcima, riječima i stavovima.^[87] On je tada s jedne strane opetovano propustio konkretno objasniti na koje se stavove, riječi ili postupke referira, a s druge strane je propustio navesti da je Stepinac sustavno radio na spašavanju Židova i Srba tijekom Drugog svjetskog rata, da je bio osuđen na montiranom političkom procesu u Jugoslaviji kako bi se u hrvatskom narodu našao okrivljenik ravan četničkom vođi Draži Mihajloviću i na taj način „stvorila ravnoteža“ između dvaju najvećih naroda u drugoj Jugoslaviji. ^[88]

Dana 13. lipnja 2021.  povjesničarka i teologinja Anna Maria Grünfelder je na portalu Autograf ustvrdila kako bi Crkva trebala preuzeti odgovornost za koncentracijske logore za vrijeme NDH, pa tako piše: „Meni pada na um preuzimanje odgovornosti za ponašanje pod diktaturom (čitaj: Jasenovac) i zamišljam zajedničku izjavu hrvatskih biskupa o tome kako im je žao što njihovi prethodnici nisu znali primjereno reagirati. Takvu izjavu ne može nitko iznuditi od njih, no bila bi i više nego primjerena”.^[89] Kako je Crkva za vrijeme Drugog svjetskog rata trebala bolje reagirati ostaje nejasno kao i zašto povjesničarka zapada u očiti anakronizam (prikaz i tumačenje prošlosti isključivo iz perspektive sadašnjosti) koji veliki francuski povjesničar Lucien Febvre naziva grijehom  grijehova povjesničara.^[90]

Dana 11. srpnja 2021. Drago Pilsel u kolumni za Nacional iznosi neistine o kardinalu Alojziju Stepincu, govoreći da Stepinca iako nije ratni zločinac, „možemo (…) teretiti za kunktatorstvo, za šutnju i kukavičluk ili ga okvalificirati kao osrednjeg, nedoraslog diletanta, kao moralno deficitarnu osobu“.^[91]  Kao i Porfirije, Klasić, Goldstein i Grünfelder, ni Pilsel ne nudi nikakve argumente protiv blaženog kardinala Stepinca niti se iz njegova teksta može naslutiti zašto bi se Stepinca teretilo za „kunktatorstvo, šutnju, kukavičluk, diletantizam i moralni deficit“.

Medijski napadi na zagrebačkog nadbiskupa blaženog Alojzija kardinala Stepinca u 2021. godini nisu se temeljili ni na jednoj dokazanoj znanstvenoj hipotezi utemeljenoj na relevantnom i vjerodostojnom povijesnom izvoru koji bi ukazivao na nadbiskupovu političku, pastirsku, moralnu ili duhovnu odgovornost za bilo što, nego su isključivo motivirani a priori donesenim ideološkim stavom.

S jedne strane je stav u kojem se skriva prežitak zločinačke i totalitarne intencije komunističkih vlasti da se obezglavljivanjem Crkve na čelu s nadbiskupom Stepincem obračuna s najsnažnijom vjerskom zajednicom u zemlji i glasnim kritičarem socijalističke revolucije. Apologeti takvog stava sustavno se odbijaju odmaknuti od totalitarnog naslijeđa i sustavno su, kako po pitanju napada na kardinala Stepinca, tako i po drugim pitanjima, angažirani u kampanjama blaćenja, klevetanja i diskreditacije Katoličke Crkve. S druge strane stavove protiv nadbiskupa Stepinca iznose apologeti također zločinačke i totalitarne velikosrpske ideologije, za koje mit o Jasenovcu i stradanju Srba u NDH čine važan nacionalno-martirološki narativ kojeg se grčevito drže jer bi se odustajanjem od istog morali suočiti s činjenicama o količini počinjenog zla pod okriljem iste ideologije.

Udruga U ime obitelji  poziva sve dionike društva, a osobito članove akademske zajednice, da se aktivno uključe u javnu  raspravu o nadbiskupu Alojziju Stepincu kao povijesnoj ličnosti u kojoj će se raspravljati o novim izvorima, interpretacijama i ostvarenjima o ovoj važnoj osobi hrvatske povijesti.

Napadi na Crkvu u kontekstu pandemije COVID-19

Godinu 2021. na svjetskoj su razini obilježili: nastavak pandemije COVID-19, kampanje za cijepljenje protiv te bolesti te borba s medicinskim, gospodarskim, političkim i društvenim posljedicama pandemije. Premda je Crkva kao dio društva dijelila sudbinu naroda te i sama bila podređena različitim i često mijenjanim oblicima mjera sprječavanja širenja zaraze COVID-om, zamjećuje se izuzetan porast napada na Crkvu u tom kontekstu u 2021. godini. Razlog za porast napada na Crkvu nije postojao u objektivnoj stvarnosti, a karakteristike napada ukazuju na fenomen Scapegoatinga, odnosno usmjeravanje  društvenih frustracija zbog situacije krize na odabranu skupinu. Opravdanje za takve napade, kritičari Crkve tražili su u činjenici da je dio vjernika kao i velik dio građana u cjelini, izražavao bojazan prema cijepljenju, opravdanosti i smislenosti pojedinih protupandemijskih mjera. Najčešće se Crkvu pak napadalo zbog činjenice da su se u posebno određenim i ograničenim okolnostima održavale svete mise čime se, kako je spomenuto, osiguravalo osnovno ljudsko pravo na prakticiranje vjere što su određeni političari i mediji u javnosti svakodnevno izjednačavali s režimom rada teretana, ugostiteljskih objekata i trgovina. Crkva se posebice našla na vjetrometini javnoga blaćenja kada se Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije 12. studenoga 2021. očitovalo o pitanju moralne prihvatljivosti cjepiva. Prenoseći stav Kongregacije za nauk vjere, vijeće je ističući moralnu prihvatljivost cjepiva protiv COVID-a, također pozvalo „na proizvodnju, odobravanje, distribuciju i ponudu etički prihvatljivih cjepiva koja ne stvaraju konflikt u savjesti“, kao i na poštivanje prava na priziv savjesti i dragovoljnost odlučivanja o cijepljenju te na izgradnju zdrave međuljudske klime.^[92] Hajku protiv Hrvatske biskupske konferencije, vjernika i Crkve u cjelini predvodili su pojedini medijski djelatnici, a sudjelovala je i jedna strukovna udruga liječnika – Hrvatska udruga bolničkih liječnika.

Dana 8. veljače 2021. novinar Petar Brlečić na RTL-ovu portalu Danas.hr objavljuje članak u kojem proizvoljno tvrdi da je Katolička Crkva tijekom cijelog trajanja pandemije imala povlašten položaj. Tako između ostalog navodi: „A kako je politika išla sama sebi na ruku, tako je ista ta politika uredno išla na ruku Crkvi u Hrvata kad god je to trebalo. Sva velike procesije, svi značajni blagdani zaslužili su ekspresno jednokratno redefiniranje mjera kako bi Crkva, a onda i puk u kojem su glasači, bio zadovoljan.“^[93] Protupandemijske mjere doživjele su velik broj izmjena tijekom gotovo dvogodišnjeg razdoblja njihova važenja. Svaki novi paket mjera imao je drugačije reperkusije na pojedine sastavnice društva. Pa tako i na Crkvu. Ovakav prikaz pogodovanja  Crkvi je manipulativan, a optuživanje da se time kupuju glasovi birača stereotipno je i neutemeljeno na dokazima.

Dana 10. veljače 2021. novinar i aktivist Drago Pilsel  na svom je Twitter profilu  lažno optužio kardinala Josipa Bozanića da je organizirao kršenje epidemioloških mjera protiv pandemije koronavirusa: „Zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić je organizirao masovno kršenje epidemioloških mjera (samo svećenika ima preko 100) ispred zagrebačke katedrale u povodu 61. godišnjice smrti Alojzija Stepinca. HDZ i Crkva poručuju građanima: možemo što god želimo, a vi se fućkajte.”.^[94]

Dana 13. veljače 2021. Pilsel ponavlja iste objede potpuno nelogično tvrdeći da Katolička Crkva  „krši epidemiološke mjere“, a onda citira kako kanonik Zlatko Koren hvali jednu od ključnih osoba Stožera koji određuje epidemiološke mjere: „Da ne bude nikakvih dvojbi: namjera Josipa Bozanića jest bila kršiti epidemiološke mjere, žestoko, a time se njegovi i hvale. Kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatko Koren: ‘Kao Crkva i kao narod trebamo se ponositi što imamo osobe poput gospođe Alemke Markotić‘.”[95]

Početkom rujna 2021. portal Index.hr poveo je medijsku hajku na vjeroučitelja Ivana Pokupca koji radi u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima, jer je na svom Facebooku objavio da njegovi učenici „nikad neće nositi maske” niti će, kako piše, „na njegovoj nastavi biti cijepljeni”. Vjeroučitelj je objasnio da je i jedno i drugo isključivo odluka i odgovornost njihovih roditelja.^[96] Medijska hajka u ovom je slučaju pokrenuta potpuno neopravdano budući da je vjeroučitelj Pokupec nastavu održavao u nižim razredima osnovne škole u kojima nošenje maske nije bilo propisano te također cijepljenje pod nastavom nije bilo provođeno. Načelan stav podijeljen na društvenoj mreži iskorišten je kako bi se Crkvi i vjernicima dodatno prišila negativna etiketa protivnika cijepljenja i znanstvenih spoznaja.

Dana 1. studenoga 2021. Drago Pilsel je putem Twittera pozvao na zabranu rada necijepljenim svećenicima, đakonima i pastoralnim službenicima: „(Nad)biskupi bi trebali zabraniti rad s ljudima svim svećenicima, đakonima i pastoralnim službenicima koji nisu cijepljeni (traži se hitna reakcija HBK) kao što se na teritorij Vatikana, naredbom pape Franje, ne može ući bez potvrde o cijepljenju.”[97]

Dana 1. studenoga 2021. urednik Zoran Šprajc je u TV emisiji RTL Direkt uvredljivo kardinala Josipa Bozanića, nazvao “porculanskim” kardinalom,  te je postavio pitanje: „Je li na ovaj sveti dan u ime umrlih svetaca i uoči Dušnog dana zagrebački nadbiskup Josip Bozanić rekao išta što bi moglo spasiti koju kršćansku dušu koja još uvijek ne vjeruje da cijepljenje pomaže?“, prozivajući kardinala za izostanak pozivanja na cijepljenje protiv koronavirusa. Također, implicirao je i krivnju Crkve za umrle od koronavirusa.[98]

Dana 13. studenoga 2021. Hrvatska udruga bolničkih liječnika – HUBOL kojoj je na čelu dr. Ivana Šmit na svojoj Facebook stranici izrazila nezadovoljstvo mišljenjem Stalnog vijeća HBK u smislu da se u društvu stvorilo ozračje određenih pritisaka i da cijepljenje protiv koronavirusa mora biti dobrovoljno, bez prisile i uvjetovanja. Na stranici udruge tako između ostalog pišu: „Poštovani hrvatski nadbiskupi i biskupi, sljedeći put kad Vas pozovu da udijelite bolesničko pomazanje necijepljenom bolesniku oboljelom od covid-19 bolesti ili budete čitali brojeve umrlih po kojima je Hrvatska među 10 posto zemalja u svijetu s najvišom stopom smrtnosti od ove bolesti, imajte na umu da ste svojim (ne)djelovanjem tome pomogli.“[99] Svojim je  uvredljivim i huškačkim istupom HUBOL je zanijekao pravo hrvatskog episkopata da iznese svoj stav o temi važnoj za sve vjernike i sve građane u Hrvatskoj, tj. da se suprotstavi prisili u cijepljenju eksperimentalnim cjepivom. Zamjenom teza i ciničnim izvrtanjem izjave HBK, HUBOL je ne samo kreirao atmosferu nepovjerenja nego i potpuno suspendirao mogućnost javnog dijaloga o ovom pitanju ne skrivajući pritom svoje totalitarne nazore koji plediraju ušutkati bilo kojeg društvenog činitelja koji bi se protivio njihovim stavovima. Svojim vulgarnim istupom, ova je udruga, kako navodi Glas Koncila,[100] ogrezla u zabrinjavajuće autoritaran scijentizam žrtva čijeg su totalitarnog stava bili vjernici i Crkva u cjelini.

Dana 20. studenoga 2021. teologinja Anna Maria Grünfelder na portalu Autograf optužila je biskupe, na temelju objave njihova stava o potrebi dobrovoljnosti cijepljenja protiv koronavirusa, za promicanje ideja „antivakserstva”.[101]

Dana 20. studenoga 2021.  novinar Ante Tomić se na portalu Autograf izruguje s vjernicima i biskupima oko stavova o testiranju na koronavirus i izjave Hrvatske biskupske konferencije u kojoj se na temelju znanstvenih studija preporučuje primjenu neinvazivnih metoda testiranja.[102]

Dana 22. studenoga 2021. Drago Pilsel se nastavno na izjavu Hrvatske biskupske konferencije o dobrovoljnosti cijepljenja, pridružuje pritisku medija te upozorava: „Pitanje je jednostavno: žele li biskupi ostati zapamćeni kao oni koji su pridonijeli da Hrvatska u ovo doba ima više mrtvih nego u Domovinskome ratu? Žele li imati krv nedužnih (premda i neodgovornih građana) na svojim rukama i mitrama?“[103]

Dana 24. studenoga 2021. novinarka Martina Pauček Šljivak na portalu Index.hr spočitala je članici Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske prof. dr. Alemki Markotić sudjelovanje u emisiji Laudato televizije u kojoj su se mogli čuti izrazi sumnje u djelotvornost cjepiva protiv koronavirusa. Novinarka tako piše: „Markotić je toliko lojalna Crkvi da je spremna slušati najgluplje laži o cjepivima.“ Novinarka je u članku tako iznijela niz objeda proglašavajući de facto religioznost dr. Markotić nespojivom s njezinom liječničkom  profesijom i angažmanom u Stožeru civilne zaštite.[104]

Dana 6. prosinca 2021. Drago Pilsel je na portalu Autograf prozvao kardinala Josipa Bozanića ustvrdivši da stoji iza prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma. Referendumsku inicijativu  protiv tzv. Stožerokracije pokrenula je stranka Most. Pilsel spominje i da je „njegov“ (misleći pri tome na kardinala Bozanića) list Glas Koncila pohvalio “nezakoniti” prosvjed protiv COVID potvrda koji je održan u subotu 20. studenoga 2021. u Zagrebu, negirajući i pandemiju i cjepiva“[105] te je u svom stilu bez jasne argumentacije nastavio ranije započetu kampanju optuživanja Crkve za umrle od COVID-a.

Hajka na slavljenje misa zadušnica za blajburške žrtve

Povodom Dana sjećanja na blajburške žrtve 15. svibnja 2021., pojedini političari pokrenuli su hajku oko slavljenja misa za žrtve ratnih zločina u Bleiburgu, pogrešno stavljajući slavljenje svetih misa za pokojnike u Katoličkoj Crkvi u kontekst veličanja totalitarnih režima, unatoč kontinuiranoj i opetovanoj osudi predstavnika Katoličke Crkve svih totalitarnih režima. Naime, u Katekizmu Katoličke Crkve o molitvi i misama za pokojne stoji: „Crkva je, od prvih vremena, častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga” (KKC 1032) te citira sv. Ćirila Jeruzalemskog koji kaže „Upućujući Bogu molitve za preminule, pa bili oni i grešnici, mi (…) prikazujemo Krista, žrtvovanog za naše grijehe, da Bog, prijatelj ljudi, bude milostiv njima i nama” (KKC 1371). Dakle, samim slavljenjem svete mise zadušnice, vjernici  ne slave pokojne niti njihova djela, nego se mole za spas njihovih grešnih duša. Tako da, premda su na blajburškom polju i brojnim drugim stratištima nepravedno i bez suđenja pobijeni kako pripadnici oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske tako i brojni civili koji su bježali pred snagama Jugoslavenske armije, opće je poznato da slavljenjem svete mise ustaški zločini ni po čemu se ne opravdavaju te se ratni zločinci iz njihovih redova ne rehabilitiraju, već se vjernici prinose misnu žrtvu za spas duša preminulih. Tijekom 2021. godine hajka na održavanje mise na blajburškom polju intenzivirala se, osim sredinom svibanja  i početkom prosinca zbog najava da će austrijske vlasti zabraniti održavanje svete mise na blajburškom polju.

Dana 1. prosinca 2021. Marijan Vogrinec je na portalu H-Alter komemoraciju žrtvama Titovog zločina u Bleiburgu prozvao (pro)ustaškim dernekom, koji podržava vrh Crkve (za Vogrinca tzv. Crkva u Hrvata) koja „svakog svibnja tim povodom slavi mise na livadi nedaleko od Bleiburga i blagoslivlja petnaestak tisuća proustaških sudionika”. Ovim člankom Vogrinec: opravdava svirepi čin nekažnjenog ubojstva mnoštva ljudi – i vojnika i civila bez ikakvog sudskog postupka po civilizacijskim mjerilima; omalovažava sve žrtve brutalne osvete te optužuje Katoličku Crkvu i vjernike koji se okupljaju na komemoraciji i misi nazivajući ih „najmarginalnijim izljevima hrvatske inačice genocidnog nacifašizma.“[106]

Dana 4. prosinca 2021. Hrvoje Šimičević je na portalu Novosti Srpskog narodnog vijeća, prenio  vijest da će se komemoraciju na Bleiburgu i misu preseliti na Udbinu pred Crkvu hrvatskih mučenika u članku pod naslovom: „Ustaše se vraćaju kući“. Samu komemoraciju naziva ustaškim dernekom, pri čemu se na krajnje neprimjeren način izruguje s ubijenima te ismijava udbinsku crkvu: „Uz blagoslov i znanje Kaptola, krajnje desno krilo Katoličke Crkve pripremalo je ovaj prostor, s vrhuncem u zamisli miksanja kostiju u ‘svehrvatskom grobu’, cijelu jednu dekadu”.[107]

Izražavanje mržnje i netrpeljivosti prema Crkvi

Početkom travnja 2021. tijekom održavanja mise u župi blaženog Alojzija Stepinca na Savici u Zagrebu prerezan je razglas. Župljani su na incident odgovorili intenzivnom molitvenom akcijom „72 sata milosrđa za susjeda!”^[108] Nastavno na opću atmosferu relativizacije prava na vjeroispovijed kako je definirano Općom deklaracijom o ljudskim pravima, diverzantski napad na župnu zajednicu kojoj aktivističke ateističke organizacije već desetljećima onemogućavaju izgradnju Crkve, ponovno postavlja pitanje društvenih posljedica neodgovornog javnog blaćenja, vrijeđanja i medijskih hajki.

Dana 26. ožujka 2021. na portalu RTL-ovom portalu Danas.hr objavljena je kolumna Ive Anića u kojoj se zbog javnog iskazivanja vjere riječki vjeroučitelj, saborski zastupnik stranke Most i kandidat za gradonačelnika Rijeke, vrijeđa, diskreditira i ismijava. Anić stvara moralnu paniku predstavljajući Miletića kao produkt mržnje i netrpeljivosti koju širi Katolička Crkva u Hrvatskoj: „Društvo koje je nastalo na mržnji prema drugačijima, društvo koje mržnju njeguje i tolerira, na koncu je moralo dati Marina Miletića, kao što nam je dalo Damira Stojića, Ivicu Raguža kojem su žene drugotne i odbijaju poslušnost.“[109]

Dana 13. srpnja 2021. tjednik Nacional ponovno je  objavio članak iz 2017. u svojoj rubrici „Najbolje od Nacionala” u kojem novinar i književnik Jasen Boko, rođen u Splitu 1961., diplomirao knjiženost i dramaturgiju u Beogradu, iznosi svoje subjektivne stavove prepune stereotipa i predrasuda. Kao jedini cilj njegova teksta nameće se širenje netrpeljivosti i izražavanje mržnje prema Crkvi: „Crkva još nije reagirala na knjigu jer se trenutačno u Hrvatskoj bavi za nju bitnijim stvarima, recimo odlučivanjem o ženskom tijelu, bogohulnim izjavama da žena može biti jednaka muškarcu i tvrdnjama da se svećenici s oltara ne bi trebali miješati u upravljanje državom i njezinim građanima. Ruke biskupa pune su posla oko reforme školskog sustava koji treba počivati na vjeronauku, a da ne spominjem te zahtjeve vražje djece, nevladinih udruga i dijela srpsko-četničko-jugoslavensko-udbaške javnosti za demokratizacijom, transparentnošću, poništenjem Vatikanskih ugovora, a pogotovo onima koji traže smanjivanje količine novca poreznih obveznika koji se svakodnevno prebacuje u popovske džepove. Borba Crkve da ovu zemlju zadrži u srednjem vijeku i ne dopusti joj pretvaranje u sekularnu državu, u kojoj premijer i predsjednica neće po svoje mišljenje ići kod kardinala, jednostavno ne ostavlja mjesto za bavljenje nekom knjigom koje ionako, osim ako ih izdaje Verbum, dolaze iz samog pakla.” ^[110]

Dana 17. srpnja 2021. politički analitičar prof. dr. sc. Žarko Puhovski na N1 teško je oklevetao Katoličku Crkvu ustvrdivši da osuđeni za pedofiliju kao ugledni umirovljeni svećenici žive na Kaptolu. Puhovski je Rimokatoličku Crkvu proglasio za „osnovnu logističku potporu pedofiliji u svijetu“. Apsurdnost njegovih tvrdnji nadmašuje jedino očita namjera da generalizacijama i uvredama širi mržnju i netrpeljivost prema Katoličkoj Crkvi i vjernicima.^[111]

Dana 18. srpnja 2021. austrijska povjesničarka i teologinja Anna Maria Grünfelder optužila je Crkvu za uopćenu otupljenost nositelja Crkvenih funkcija na spolne uloge i osobine koje tradicionalno podliježu podsmijehu i omalovažavanju te da je prenošenje seksističkih stavova na nove svećeničke generacije osigurano.^[112] Na temelju kojih uvida i kakvog istraživanja autorica stječe ovakve stavove ostaje nepoznanica.

Dana 19. kolovoza 2021. mjesec dana nakon Nacionala i portal Index objavljuje iskustva  Jasena Boke koji priča o svom posjetu  Afganistanu, državi koju su ponovno preuzeli talibani. Težak položaj žena u Afganistanu potpuno neopravdano Boko uspoređuje s položajem žena u Hrvatskoj navodeći da je Hrvatska zemlja u kojoj je „deklarirana ravnopravnost žena, a u kojoj poznati svećenik Ivan Raguž ne snosi posljedice za riječi izrečene o pravima žena.“^[113] Boko se u tekstu referira na rečenicu prof. dr. sc. Ivice Raguža, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu objavljenu u tekstu „Marijina poslušnost i žene danas“ u Glasu Koncila zbog koje se našao u središtu difamacijske kampanje 2016. godine. Objašnjavajući katolički nauk o stvaranju Raguž je u teološkom smislu ustvrdio:  „Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan.“[114]

Dana 25. rujna 2021. portal 057info prenio je da su iz Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra ogorčeni time da je Zadar pun ustaških i nacističkih grafita. Iznad jednog grafita nacrtan je križ. To, prema predsjedniku Udruge Miljenku Letiniću, znači da se s time slažu i Crkva i vlast. ^[115]

Dana 28. rujna 2021. Antifašistički vjesnik je objavio fotografiju uz tekst „Pronađi nekoga tko će te gledati kao što širokobriješki fratar gleda Poglavnika”,^[116] aludirajući na to da je Crkva podržavala NDH, ponavljajući komunističke neistine. Pri tom se beskrupulozno izruguje sa sudbinom dvanaestorice franjevačke širokobriješke braće koje su vojnici Narodnooslobodilačke vojske zvjerski pobili 1945. bez suda i pod neosnovanom optužbom da su bili suradnici vlasti Nezavisne Države Hrvatske.^[117] Franjevačka braća su po partizanskom uspostavljanju kontrole nad Širokim Brijegom odvedeni iz njihova samostana te su u jednom bunkeru bili zavezani i zapaljeni. U danima nakon toga, u borbama oko Širokog Brijega, partizanske su jedinice pobile još 18 članova franjevačkog bratstva.[118]

U listopadu 2021. objavljeno je više članaka na temu pedofilije u Crkvi. U tim se člancima mahom tvrdi da Crkva  prikriva zlodjela pedofilije, osobito Katolička Crkva u Hrvatskoj, da se Crkva ne suočava s njima te da je Crkvi više pedofilije nego u drugim društvenim skupinama ili institucijama. Autori pri tome ne donose činjenice koje bi govorile u prilog tvrdnjama o zataškavanju zločina pedofilije, dok je dokazano da zločini pedofilije sigurno nisu češći u Katoličkoj Crkvi nego u drugim vjerskim zajednicama ili društvenim skupinama. Iznošenje ovakvih neistina o svećenicima i Crkvi ima za cilj širenje netrpeljivosti prema Crkvi i zasigurno nije u službi borbe protiv pedofilije kao što autori takvih tekstova često vole prikazivati.^[119]

Dana 8. rujna 2021. Drago Pilsel je na svom Twitter profilu ustvrdio: „Autonomni grad Buenos Aires (dakle, bez velikog prigradskog prstena) je nešto manji od Hrvatske koja ima, neslužbeno se saznaje, 3,8 milijuna stanovnika. Iz naše zemlje rapidno nestaju mladi i radnici. Velika pobjeda Andreja Plenkovića i HDZ te Josipa Bozanića i HBK.”.^[120] Koja je logika povezivanja kardinala Bozanića i Hrvatske biskupske konferencije s promjenom broja stanovnika Republike Hrvatske ostaje nejasno.

Kontinuirano neutemeljeno napadanje Katoličke Crkve za korupciju i bogaćenje

Dana 5. siječnja 2021. portal Tris pokušao je relativizirati pomoć Crkve potresom pogođenoj Banovini, ne istražujući stvarne činjenice o pomoći Crkve nakon potresa. Tvrdili su da su se, otkako je razoran potres pogodio područje Banovine, a pomoć se građana stala slijevati sa svih strana, u hrani, odjeći, obući, novcu; mnogi pitali što je Crkva, kao „najbogatija institucija u državi”, učinila kako bi pomogla stradalom narodu. Za njih, Crkva je “saučesnik” političarima u zanemarivanju nekih ljudi i nekih dijelova hrvatske države.^[121] Već i sama frazeološka intonacija teksta pokazuje potpuno odsustvo bilo kakvog suvislog podatka koji bi opravdao konstataciju da Crkva nije sudjelovala u pomoći nakon potresa. Tekst se temelji isključivo na a priori anticrkvenom stavu utemeljenom na predrasudama.

Dana 24. veljače 2021. Slobodna Dalmacija je objavila članak Davora Krile pod naslovom „Objavljeni novi podaci o nekretninama Katoličke Crkve: ‘Kraljevstvo zemaljsko‘ mjeri se milijardama eura. Crkva u Hrvata najveći je naš veleposjednik”. U njemu se pokušava postaviti teza o impozantnom  bogatstvu Katoličke Crkve sadržanom u nekretninama, koje je suprotno „Crkvi siromaha”, kakvom ju je definirao Isus Krist. ^[122] I dok brojne nekretnine Katoličke Crkve predstavljaju velikim dijelom kulturno blago Hrvatske – sama činjenica da je Katolička Crkva vlasnik brojnih nekretnina svjedoči o mudrom ekonomskom upravljanju. Što se tiče autora teksta, u pisanju bez predrasuda moglo bi mu pomoći da zamisli Dalmaciju bez katedrale svetog Dujma, katedrale svetog Jakova, katedrale svete Stošije, katedrale Gospe Velike, nekadašnje ninske katedrale – današnje crkvice svetog Križa, nekadašnje trogirske katedrale – današnje crkve svetog Lovre, crkve svetog Donata i crkve svetog Vlaha, budući da su to najvrijednije nekretnine koje Crkva posjeduje na jugu Hrvatske, koje je kroz stoljeća izgrađivala i do danas očuvala na ponos svjetskoj  kulturnoj baštini (primjerice UNESCO-u).

Dana 2. srpnja 2021. tjednik Gloria objavio je članak o književnici poznatoj po vulgarnostima Vedrani Rudan, koja u svojoj novoj citiranoj knjizi “Puding od vanilije” blati Katoličku Crkvu, jer se, kako ona tvrdi, u Crkvi sve može riješiti novcem: „Pop me zamolio da kupim novo zvono za Crkvu i rekao da smo time riješili sakramente.”^[123]

U kolovozu 2021. mediji su komentirali najavu ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana da će Hrvatska u Betlehemu dobiti svoju kapelicu za koju će Vlada dati 450.000 eura. Neki su između ostaloga prenijeli komentar redatelja Daria Juričana bliskog političkoj stranci Možemo, koji gradnju kapelice povezuje s korupcijom, a koja je „neizostavna komponenta hrvatske povijesti” te je povezuje s Crkvom i kardinalom Bozanićem.^[124] Anka Mrak Taritaš, saborska zastupnica i predsjednica stranke Glas optužila je Vladu da investicijama u sakralnu arhitekturu kupuje glasove: „Plenkovićeva Vlada uvijek je znala mudro postaviti prioritete, pa tako i ovaj put – prvo svi njihovi klijenti i Crkva koja osigurava glasove, a tek ako išta ostane ono što građanima stvarno treba.”[125] Među spomenutim medijima koji su komentirali izgradnju kapelice bio je i portal Telegram,[126]čiji novinar Marko Repecki govori da mu je gradnja kapelice „iritantna”. On u članku iznos koji se planira izdvojiti za kapelicu pogrešno dovodi u kontekst obnove od potresa.

Dana 20. rujna 2021. portal Tris objavio je članak u kojemu se optužuje Grad Šibenik za neutemeljeno dodjeljivanje gradskog priznanja crkvenim službenicima i institucijama: „Ove godine Grad Šibenik će, u žarkoj želji da kupi svoje mjesto u raju preko dokazivanja privrženosti majci Crkvi, čak s dvije Nagrade Grada, inače najvećim gradskim priznanjem, okititi isključivo crkvene službenike i institucije”^[127]. Pri tom  članak  implicira da Crkva ne bi smjela dobivati nikakva priznanja za svoje društvene zasluge. Nagrade Grada dobili su  fra Ivan Bradarić  „za doprinos u području religijske kulture” i Caritas Šibenske biskupije „za osobit doprinos u socijalnoj i duhovnoj pomoći građanima u vremenu pandemije bolesti COVID-19”, dok je Plaketom Grada nagrađen don Oleg Petrović „za dugogodišnje zalaganje za očuvanje sakralne baštine na području Šibenika i Šibenske biskupije“. Crkva je institucija u društvu, a njezini svećenici su građani tog društva. Nije jasno zašto bi trebali biti isključeni iz mogućnosti da dobiju priznanje, osim ako ih se ne želi lišiti građanskih prava. Također, iz obrazloženja dodjeljivanja priznanja dvojici svećenika i Caritasu kao instituciji jasno je da nitko od laureata nije nagrađen za pastoralnu skrb, već za aktivnu djelatnost u civilnom društvu u kulturi i socijalnoj skrbi. Ovakav članak portala Tris stoga je ne samo uvredljiv, neargumentiran i diskriminatoran, nego je u svojoj srži opresivan i totalitaran budući da i ne skriva želju da Crkvi omogući bilo kakvo pravo javnosti.

Dana 1. listopada 2021. portal Index prenosi tekst zahtjeva Darija Juričana da mu se preda tijelo pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, pa tako piše: „Bandićev prst za ćapanje stavit će se na raspolaganju Katoličkoj Crkvi, koja ga je uvijek podupirala, da ga kao relikviju izloži u zagrebačkoj Katedrali.”^[128]

Dana 28. listopada 2021. Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik izabran na listi Mosta, danas predsjednik Gradskog vijeća Zadra je za  Autograf doveo u korelaciju zabrinutost biskupa za poražavajuće podatke o broju stanovnika Hrvatske s time da biskupi, kako tvrdi, nemaju problem s političkom korupcijom. Njegove tvrdnje nemaju nikakvo utemeljenje u stvarnosti.^[129]

Dana 9. prosinca 2021. novinar Drago Pilsel je na svom Twitter profilu ustvrdio da Informativna katolička agencija širi nacionalističko ludilo zbog toga što prenosi priopćenje Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata: „Ovih dana, a prigodom 30 godina od zločina počinjenog nad obitelji Zec, hrvatski mediji, a i političari, natječu se tko će više insinuirati genocidnost hrvatskog naroda”.^[130] 40 000 protjeranih Hrvata iz Vojvodine tijekom 90-ih godina za Pilsela su nacionalistički luđaci, a IKA njihov nacionalistički poligon.

Provale i krađe u crkvene objekte

Dicmo
Dana 2. na 3. siječnja 2021. nepoznati počinitelj provalio je u prostorije crkve na području Dicma i tom prilikom otuđio manju količinu novca.[131]

Varaždin
U siječnju 2021. trojica mladića su tijekom dva dana krala milodare iz župne crkve sv. Nikole u središtu grada, na Trgu slobode u Varaždinu. Prvi dan otuđili su iznos od nekoliko tisuća kuna, dok su idući dan provalili u drugu kutiju za milodare i otuđili iznos od oko 1.000 HRK.[132]

Dana 8. lipnja 2021. osumnjičena osoba je u crkvi sv. Nikole na Trgu slobode u Varaždinu nasilno otvorila zaključanu škrabicu za milodare i otuđila iznos od više od 1.000 kn.[133]

Dana 30. lipnja 2021. ukradeni su milodari iz crkve u Varaždinu.[134]

Bisko
U siječnju 2021. u mjestu Bisko nepoznati počinitelj provalio je u crkvu i otuđio manju količinu novca.[135]

Ivanec
Dana 28. ožujka 2021. provaljeno je u župni ured u Ivancu, otuđeni su zvučnik i drugi predmeti, a procijenjena šteta je oko 1.000 kn.[136]

Zagreb
Dana 15. travnja 2021. policija je uhitila počinitelja za kojeg sumnja da je u vjerskoj ustanovi u zagrebačkoj Ulici Jurja Barakovića nasilno otvorio metalne kasice za prikupljanje milodara i otuđio novac. Dana 27. 4. 2021. u istoj je vjerskoj ustanovi iz prostorije u kojoj se održavaju vjerska slavlja, s oltara otuđena vjerska knjiga.[137]

Zadvarje
Između 29. svibnja i 1. lipnja 2021. u mjestu Zadvarje provaljeno je u crkvu odakle su otuđeni razni pozlaćeni predmeti. Procijenjena materijalna šteta iznosi oko 5.000 kn.[138]

Podstrana

Dana 14. srpnja 2021. ukraden je milodar iz crkve u Podstrani.[139]

Slatina, Crnac, Orahovica
Tijekom lipnja i srpnja 2021. dvojica lopova, starih 20 i 21 godinu s područja Slatine  više su puta provalili u župne urede na području Orahovice, Slatine i Crnca te pokrali novac koji su vjernici ostavili za milodare.[140]

Dana 14. rujna 2021. provaljeno je u župni ured u Slatini, te je otuđeno 2.500 kn.[141]

Gorica, Sukošan
Dana 9. kolovoza 2021. u Gorici je provaljeno u crkvu i otuđen je novac.[142]

Makarska
Dana 5. na 6. rujna 2021. državljani Rumunjske opljačkali su samostan u Makarskoj.[143]

Sumnja se da je 44-godišnji počinitelj u srpnju 2021. u Igranima provalio u mjesnu crkvu iz koje je otuđio manji iremeznos novca. Isti mjesec je u Tučepima pokušao provaliti preko sporednih vrata u crkvu no taj put nije bio uspješan. Tijekom prosinca 2021. i siječnja 2022. iz crkve u Tučepima  ukrao je pozlaćene vjerske predmete i prijenosno računalo.[144]

Ludbreg
Dana 12. listopada 2021. u crkvi u Ludbregu provaljeno je u dvije metalne kase za milodare iz kojih je ukraden novac, a materijalna šteta procjenjuje se na više stotina kuna.[145]

Donje Komarevo, Sisak

Dana 18. listopada 2021. provaljeno je u župni ured u Donjem Komarevu iz kojeg je ukraden novac.[146]

Drniš
Dana 23. prosinca 2021. lopov je provalio u prostorije župnog ureda u Drnišu. Provalnika je zatekao župnik, a netom prije je ukrao novac od prodaje kalendara i svijeća.[147]

Oskvrnuća i devastiranje Crkvenih objekata i imovine

Zakučac, Omiš
U veljači 2021. oštećena su vrata i prozori na crkvi Male Gospe u Zakučcu kraj Omiša. Ova je Crkva već nekoliko godina meta vandala koji oštećuju Crkvu, pokušavaju provaliti te razbijaju prozore i uništavaju vrata.[148]

Zagreb
Tijekom cijele godine župa sv. Nikole biskupa, Stenjevec II. na meti je vandala. Župnik, velečasni Mario Bičak, govori o gotovo svakodnevnoj šteti. To traje više godina, a svakako i gotovo sedam godina otkako je župnik u ovoj župi. Mladi koji imaju problema s ovisnostima redovito su na vratima crkve noću, pljuju, bacaju opuške, trgaju drveće i klupe po dvorištu, prolijevaju lampione koji gore pred raspelom i kapelicom Gospe Fatimske i sl.[149]

Dana 13. lipnja 2021. oskvrnuta je crkva Sv. Duha na Jarunu. Na vratnicama je pronađeno uvredljivo sotonističko znakovlje. Obrnuti križ, tri šestice i okruženi pentagram sotonistički su znakovi, iscrtani na ulaznim vratima crkve kao grafiti.[150]

Šibenik
Dana 12. svibnja 2021., ujutro prije 6 sati, vandali su išarali crkvu sv. Petra u Šibeniku  grafitima.[151]

Vrhljani
Dana 8. lipnja 2021. oskvrnuta je crkva Svetog Duha kod mjesta Vrhljani i Rapavela na području župe Višnjan sramotnim grafitima i neprimjerenim porukama.[152]

Čitatelj koji bi se samo putem dominantne medijske slike i posredstvom glavnostrujaških medija i medija s istaknutom ideološkom anticrkvenom uredničkom politikom  informirao o djelovanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj, stekao bi dojam da se radi o instituciji neprestano opterećenoj skandalima, sukobima, intrigama, kriminalom, nemoralom i svim drugim oblicima događanja i postupaka koji bi je prikazali u isključivo negativnom svjetlu. Ovo izvješće primarno je fokusirano na istraživanje povreda ljudskog prava na slobodu vjeroispovijedi, no posljedično ukazuje i na zabrinjavajuću stopu gotovo pa isključivog negativnog izvještavanja  dijela medija u Hrvatskoj. Medijski prostor ispunjen negativnom intonacijom sadržaja o Katoličkoj Crkvi ostaje tako  gotovo u potpunosti ispražnjen od izvještavanja o dominantnim sadržajima vezanim za Katoličku Crkvu u RH,  kojima ona ostvaruje pozitivne afekte na društvo u cjelini. Iz okvira medijskog izvještavanja gotovo u potpunosti izostaje izvještavanje o neprebrojivom zbiru  aktivnosti Crkve koje nisu vezane za pastoral i daju ogroman doprinos u obrazovanju, zdravstvu, kulturi, humanitarnoj djelatnosti i socijalnoj skrbi koje Crkva svakodnevno ostvaruje u svim svojim biskupijama diljem Hrvatske.

Trend negativnog izvještavanja o Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj i ignoriranja ili čak negiranja pozitivnih ostvarenja Crkve za društvo, nije analiziran samo u ovom izvješću, već je dokazan brojnim istraživanjima. Primjerice, prema eksperimentalnom kvantitativnom istraživanju novinskih tekstova koje su 2017. proveli Anto Mikić i Krunoslav Novak, a čije su rezultate objavili u znanstvenom radu „Katolička Crkva u hrvatskom nacionalnom i regionalnom tisku“ dvostruko je više kolumni i komentara objavljenih u najtiražnijim hrvatskim dnevnim i tjednim, regionalnim i nacionalnim novinama prikazivalo Katoličku Crkvu u negativnom svjetlu, naspram onih koji su o Crkvi izražavali pozitivan stav. Iako istraživanje nije potvrdilo hipotezu da je većina svih novinskih tekstova intonirana negativno prema Crkvi, autori ističu činjenicu da je većina analiziranih članaka, kao i većina novinskih članaka isključivo informativno intonirana, dok se uređivačka politika medija oslikava upravo u subjektivnim novinarskim kategorijama kakve su kolumne i komentari, a na kojima je zamijećen trend negativno intoniranog pisanja o Crkvi. K tomu dodajmo i činjenicu da autori utvrđuju da se o Crkvi iznadprosječno negativno piše kada se njezino djelovanje spominje u društvenom, ekonomskom i političkom kontekstu, a da se Crkva u pozitivnom kontekstu opisuje uglavnom kada se opisuje njezina djelatnost na humanitarnom i kulturnom planu.  Ipak valja naglasiti da su kulturno i humanitarno djelovanje Crkve kategorije koje u nacionalnom i regionalnom hrvatskom tisku ne pokrivaju ni 10 % od ukupnog broj novinskih priloga o Crkvi.[153] Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da su najbrutalniji i najbrojniji napadi na Crkvu zabilježeni s portala koji nemaju svoja tiskana izdanja. Također, na temelju istraživanja provedenog u svrhu nastanka ovoga izvješća može se ustvrditi da elektronički mediji i njihovi profili na društvenim mrežama i isključivo informativne vijesti imaju tendenciju komentirati zlonamjernim, pristranim, neargumentiranim ili vulgarnim naslovom, podnaslovom ili objavom na društvenoj mreži pa se na taj način i najmanje zastupljene kategorije poput humanitarnog i kulturnog djelovanja Crkve, prenose u negativnom svjetlu u čemu se može uočiti čak i negativniji trend no što je dokazan u navedenom istraživanju. Problem informiranja o Katoličkoj Crkvi dakle leži u diskriminatornom, ideološki pristranom i zlonamjernom izvještavanju, ali je podjednako velik problem gotovo potpuna medijska šutnja o objektivnim ostvarenjima Crkve kao najveće i daleko najaktivnije dionice civilnoga društva u Hrvatskoj.

Objašnjavajući uočeni fenomen višeslojno problematične naravi medijskog izvještavanja o Katoličkoj Crkvi Ivica Šola u članku „Slika vjere i Crkve u hrvatskim medijima“ objašnjava da Crkva, premda joj je u procesu demokratske tranzicije dano pravo javnosti,  posljedično biva sve manje prisutna u medijskom prostoru zbog višedesetljetnog kontinuiteta ideološke pristranosti velikih medijskih kuća, zbog okrenutosti medijskih kuća oglašivačima kao izvorima vlastite egzistencije, zbog općeg pada kvalitete novinarskog teksta i informiranosti novinara o temama o kojima pišu općenito te zbog transformacije društva prema društvu spektakla u kojemu  teme koje odskaču od sveopće teatralne dramatičnosti, izazovnosti i spektakularnosti ili bivaju iskrivljeno prikazane u tom kontekstu ili ne bivaju prikazane uopće.[154] Autor ističe da je jedna od najdominantnijih strategija odnosa medija prema Crkvi u Hrvatskoj upravo naglašavanje ekscesnog, a ignoriranja redovitog te donosi ocjenu:

„Unatoč statistički najbrojnijoj vjerskoj zajednici, ona (Katolička Crkva u Hrvatskoj, op.a.) se nerijetko prikazuje kao društveni parazit koji društvu samo uzima, a ništa ne daje. Da bi se to spriječilo i da bi se točno i uravnoteženo informiranje širilo unutar naroda mediji su nužni kao posrednici poruka, no utjecaj društvenih okolnosti (manjinski agresivni laicizam) na funkcioniranje medija neosporan je i obrnuto proporcionalan u svakodnevnom djelovanju, pa se takvi stavovi čine većinskima“.[155]

Medijski zavjet šutnje koji se očituje u percepciji da Crkva društvu samo uzima, ne samo da je iskrivljen i netočan već je oblikovan plod sustavne, dugotrajne i zlonamjerne kampanje. Doprinosi koje Crkva ostvaruje u brojnim društvenim sferama preobimni su da bi bili obrađeni u okvirima ovoga izvješća stoga će biti istaknut samo jedan od aspekata doprinosa Crkve hrvatskom društvu i državi u cjelini –  djelovanje na polju obrazovanja koje u svakom društvu čini osnovnu jedinici razvoja društva.

Katolička Crkva stoljećima je na hrvatskim prostorima bila zaglavni kamen izobrazbe, kulture i pisane riječi općenito. U srednjovjekovnom periodu upravo su kaptoli bili vjerodostojna mjesta (locus credibilis) koja su u ime kralja jamčila vjerodostojnost svih dokumenata pravnoga značenja.[156] Osvrt na povijest obrazovanja u hrvatskim zemljama nemoguće je započeti bez osvrta na zagrebačku katedralnu školu koju je u 14. stoljeću u Zagrebu ustrojio biskup bl. Augustin Kažotić,[157] niti je prilikom opisivanja povijesti hrvatskih sveučilišta moguće preskočiti dominikanski licej u Zadru osnovan 1396. godine.[158] Godinom osnutka najstarijeg i najvećeg hrvatskog sveučilišta Zagrebačkog sveučilišta smatra se upravo 1699. godina kada je car i hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. Habsburški priznao sveučilišni i visokoškolski status Isusovačkoj akademiji u Zagrebu. Tijekom cijele povijesti Crkva je bila nositeljica obrazovanja, obrazovanih politika i širenja pismenosti i prije nego što je država preuzela dominaciju na tom polju, a nije nevažno naglasiti ni činjenicu da je Crkva posredstvom obrazovanja, u današnjem smislu riječi, aktivno sudjelovala na razbijanju socijalnih razlika i omogućavala u razmjerima srednjovjekovnog i novovjekovnog društva neusporedivu mogućnost socijalne mobilnosti – preduvjeta ostvarenja socijalne jednakosti. Crkveno djelovanje na području obrazovanja koje je obilježavala i inovativnost podučavanja koja se primjerice očitovala u isusovačkom školskom redu Ratio studiorum oblikovanom koncem 16. stoljeća,[159] strane državne vlasti i institucije nisu uvijek  blagonaklono tretirale  te su ga počesto pokušavale iskorijeniti i onemogućiti Crkvi obrazovanje kako svećeničkog i redovničkog podmlatka tako i obrazovanje laika i laikinja. Jedno od najbrutalnijih razdoblja represije nad obrazovanjem pod vodstvom Katoličke Crkve svakako je bilo razdoblje komunističke Druge Jugoslavije kada je 1946. zabranjeno djelovanje za više od 100 katoličkih dječjih vrtića, 90 osnovnih i 70 srednjih katoličkih škola, a godine 1948. ukinuto je pravo javnosti za preostale katoličke gimnazije za izobrazbu svećeničkih kandidata koje od tada do demokratskih promjena djeluju poluilegalno.[160] I premda su katoličke škole u Hrvatskoj demokratskim promjenama dobile pravo javnosti te su se u sljedećem periodu reformirale i ponovno se otvorile za muške i ženske „vanjske“ učenike, odnosno nesvećeničke kandidate, danas se u javnosti o njihovu radu, izvrsnosti, inovativnosti, pedagogijama i pedagoškim specifičnostima zna premalo.

U Hrvatskoj trenutačno djeluje 12 osnovnih katoličkih škola u kojima se obrazuje 2476 učenika i 12 srednjih katoličkih škola u kojima se obrazuje 2379 učenika, što sumarno iznosi 4855 učenika. U kolovozu 2023. sisački biskup mons. Vlado Košić osnovao je Katoličku osnovnu školu u Sisku i Katoličku srednju školu u Popovači koje će s radom započeti u školskoj godini 2024./2025.[161] Pridodamo li tome činjenicu da je Katoličke Crkva u Hrvatskoj osnivačica triju katoličkih bogoslovnih fakulteta (u Đakovu, Splitu i Zagrebu), Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu te jednoga sveučilišta – Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu na kojem se gotovo 1500 studenta obrazuje isključivo za svjetovna zanimanja (povijest, sociologija, psihologija, komunikologija, sestrinstvo i medicina), kao i velikog broja vjerskih vrtića, dobit ćemo ukupnu sumu ostvarivanja izravnog benefita Crkve za hrvatsko društvo. U financiranja katoličkog obrazovanja Republika Hrvatske je sukladno međunarodnim ugovorima potpisanima sa Svetom Stolicom uključena isključivo u domeni isplate plaća zaposlenima u katoličkim odgojno-obrazovnim institucijama, dok je sav drugi teret organizacije i financiranja obrazovanja na plećima Katoličke Crkve, pri čemu valja dodati činjenicu da su unatoč specifičnostima i inovativnosti dijela kurikula katoličkih obrazovnih institucija sve obvezne djelovati i djeluju u skladu s propisanim kurikulima i drugim propisima države.

Za razliku od katoličkih škola čije je postojanje najvećma medijski ignorirano, Hrvatsko katoličko sveučilište često je na udaru javnih i medijskih hajki koje na temelju predrasuda i neznanja odriču mogućnost adekvatne izobrazbe u skladu sa znanstvenim spoznajama instituciji s katoličkim predznakom, a dio tih napada spomenut je i ovom izvješću. Javnoj hajci unatoč, Hrvatsko katoličko sveučilište u akademskoj godini 2021./2022. godine upisalo je prvu generaciju studenata medicine na novoosnovanom Medicinskom fakulteta Hrvatskog katoličkog sveučilišta na kojem se studenti obrazuju prema najinovativnijem, inkluzivnom i interdisciplinarnom programu koji integrira osnovna, translacijska i klinička istraživanja prema najsuvremenijim koncepcijama sličnih studija u Europi i svijetu.[162]

O suvremenosti i inovativnosti odgoja i obrazovanja pod vodstvom Katoličke Crkve ne svjedoči samo studij medicine i drugi međunarodno znanstveno i stručno priznati  studiji i projekti Hrvatskog katoličkog sveučilišta, već i obrazovne inovacije koje se u katoličkim školama provode diljem Hrvatske. I dok Ministarstvo znanosti i obrazovanja tek počinje eksperimentalno provoditi programe cjelodnevne nastave, katoličke škole prednjače u organizaciji upravo te vrste nastave za sve učenike razredne nastave, a u nekim školama i za učenike viših razreda kao što je to primjerice slučaj u Prvoj katoličkoj osnovnoj školi u Gradu Zagrebu.[163]  Iako program produženoga boravka postoji i u sve više javnih škola diljem Hrvatske, katoličke škole specifične su po činjenici da je u njima produženi boravak obavezan za sve učenike nižih razreda ili nekih nižih razreda. Mogućnosti provedbe cjelodnevne nastave, ali i obrazovna pedagogija i psihologija prožete idejom izgradnje cjelovite ljudske osobe kao dionika društva čine katoličke škole sposobnima prednjačiti u implementaciji najsuvremenijih nastavnih metoda i sadržaja koji koriste iskustva obrazovnih kurikula najrazvijenijih obrazovnih sustava u Europi. U skladu sa široko zastupanom tezom o nužnosti povratka prirodi i poticanja ekološke osviještenosti mladih generacija, kao i u skladu s međupredmetnom temom Ekologija Nacionalnog obrazovnog kurikula, učenici najstarije katoličke osnovne škole u Hrvatskoj – Katoličke osnovne škole u Šibeniku u sklopu nastavnih i izvannastavnih aktivnosti uređuju školski maslinik,[164] a učenici Katoličke osnovne škole svete Uršule organizirani su u učeničku zadrugu Eko Serviam kojoj je jedna od sekcija okrenuta upravo zaštiti prirode.[165] Neke katoličke osnovne škole okrenute su tradiciji klasične izobrazbe pa je tako Prva katolička osnovna škola u Gradu Zagrebu jedina klasična katolička osnovna škola u Hrvatskoj u kojoj se latinski uči od 5., a grčki jezik od 7. razreda,[166] dok je u Katoličkoj osnovnoj školi u Virovitici  latinski jezik fakultativni predmet.[167]

O izvrsnosti katoličkog obrazovanja nesumnjivo govori i činjenica što je Požeška biskupija u suradnji s Razvojnom agencijom grada Novske i u suradnji s partnerima iz Kraljevine Norveške za 18-mjesečni projekt „Ready – STEM – Grow“ koji ima u cilju jačanje kompetencija učitelja i učenika u STEM području kroz provođenje stručnih radionica i opremanje učionica najsuvremenijom STEM opremom iz Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora dobila 974.739,58 eura bespovratnih sredstava. Projekt se provodi u trima katoličkim osnovnim školama kojima je osnivač Požeška biskupija, u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi, Katoličkoj osnovnoj školi u Novskoj i Katoličkoj osnovnoj školi u Virovitici.[168]

Tijela javne vlasti i institucije nadležne za zaštitu prava građana

Kratkoročne mjere:

• Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Ured pučke pravobraniteljice u svojim izvješćima za 2023. godinu trebaju uvažiti jednakost ljudskog prava na slobodu vjeroispovijedi sa svim drugim ljudskim pravima te početi sustavno, segmentirano i koherentno bilježiti povrede tog prava u Hrvatskoj.
• Sva tijela javne vlasti, od nacionalne do lokalne razine, trebaju javno osuditi svaki oblik javnog demonstriranja bilo kojega tipa netrpeljivosti kao i osuditi sve napade na osobe, objekte i imovinu vjerskih zajednica kao neprihvatljive, nedopustive i strogo kažnjive. Također sve političke institucije u državi trebaju osuditi svaki oblik vjerski motiviranog nasilja koje se događalo u povijesti i koje se događa u svijetu i u Hrvatskoj.
• Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i potpredsjednica Vlade zadužena za ljudska prava trebaju po hitnom postupku sazvati sjednicu saborskog odbora odnosno sjednicu Savjeta za ljudska prava na kojima će se raspraviti mjere poboljšanja statusa ljudskog prava na slobodu vjeroispovijedi.
• Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa i uprave te sva tijela sudske vlasti trebaju ažurirati metodologiju prikupljanja podataka o počinjenim zločinima iz mržnje kao i segmentirati prikupljanje podataka o vjerskoj diskriminaciji.
• Državno odvjetništvo treba pokrenuti istražne postupke protiv instanci vlasti koje su prema podacima iznesenim u ovom izvješću provodile vjerski motivirano institucionalno nasilje nad vjernicima i Katoličkom Crkvom.

Dugoročne mjere

• Na temelju javne rasprave provedene između nacionalne koordinacije tijela zaštitite ljudskih prava, predstavnika strukovnih udruga medija, udruga civilnog društva  i cijele zainteresirane javnosti, Hrvatski sabor treba donijeti nacionalnu strategiju zaštite ljudskog prava na slobodu vjeroispovijedi.
• Unutar kurikula nastavnih predmeta trebaju (primjerice u obliku međupredmetne teme) biti sustavnije implementirane vrijednosti tolerancije i ljudskih prava, osobito vjerske tolerancije i ljudskog prava na slobodu savjesti i vjeroispovijedi.
• Tijela javne vlasti u Hrvatskoj trebaju, u suradnji s predstavnicima najvećih religijskih zajednica, koordinirano pokrenuti kampanju zaštite kulturne baštine sakralnih prostora te na taj način povezati sve religijske prostore u Hrvatskoj u zaštićen sustav spomeničke baštine te ga na taj način sačuvati od devastacije, sknavljenja i krađa.
• Zakonodavac treba pokrenuti zakonske izmijene u smjeru detaljnijeg razjašnjenja i restriktivnijeg kažnjavanja zločina iz mržnje i kršenja Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Mediji

Kratkoročno:

• Urednici medija trebaju ukazati novinarima na kvalitete novinarskog izvještavanja te osnovne postavke novinarske etike te također ukazati na pogubnost posljedica koje može imati pisanje utemeljeno na predrasudama te provođenje difamacijski kampanja i Scapegoainga.
• Za sve tekstove obilježene govorom mržnje, netrpeljivošću i diskriminacijom, medijski djelatnici prozvani u ovom izvješću trebaju se službeno ispričati i za sve pogrešno objavljene informacije u svojim medijima trebaju objaviti demanti.
• Buduće medijske tekstove potrebno je lišiti zaključivanja na temelju predrasuda i iskazivanja osobnih nezadovoljstava te ih utemeljiti na argumentiranoj raščlambi koja počiva na uvažavanju različitosti i sukobljavanju ideja.
• Mediji trebaju reagirati na javno kršenje ljudskih prava s osudom.

Dugoročno:

• U suradnji s Katoličkom Crkvom i drugim religijskim organizacijama u Hrvatskoj predstavnici strukovnih udruga novinara i predstavnici medija trebaju sastaviti popis kontakata predstavnika crkvenih vlasti i Crkve na pojedinom području kako bi se na taj način izbjeglo jednostrano novinarsko izvještavanje o religijskim pitanjima.
• Na temelju vlastitih iskustava i znanja u sveobuhvatnoj raspravi raspraviti model prema kojem će se medijsko izvještavanje regulirati kako bi se maksimizirala kvaliteta struke i izbjeglo medijsko širenje difamacijskih kampanja te njihova interesna instrumentalizacija.

Vjernici katolici i svi građani Republike Hrvatske

Potičemo sve građane Republike Hrvatske na prakticiranje poštivanja i uvažavanja drugih i neistomišljenika, kao i na poštivanje slobode govora i slobodnog izražavanja mišljenja i uvjerenja.

Osobito je važno prepoznavanje kršenja prava vjernika katolika na slobodno javno izražavanje svoje vjere i vjerskih uvjerenja – upravo je podizanje svijesti o problemu nesnošljivosti prema katolicima u Hrvatskom društvu jedan  od razloga izrade ovog izvješća.

Osim prepoznavanja kršenja prava vjernika katolika na slobodno javno izražavanje svoje vjere i vjerskih uvjerenja, u borbi protiv blaćenja i iznošenja neistina važno je da vjernici ne računaju samo na djelovanje državnih institucija zaduženih za zaštitu ljudskih prava.

Potičemo vjernike i sve dobronamjerne građane da i sami poduzmu pravne i sve druge prikladne korake koji im stoje na raspolaganju – tako iskazuju stav da je neprihvatljivo kršenje prava vjernika, poticanje na nesnošljivost prema Katoličkoj Crkvi, širenje lažnih vijesti, diskriminacija te govor mržnje.

Pozivamo sve građane, ako imaju informacije o napadima na Katoličku Crkvu i vjernike katolike u 2023. godini, da nam se jave na elektroničku adresu:

sloboda.vjeroispovijedi@uimeobitelji.net.